Povodom 25 godina trajanja i čitanja romana „Keraterm“, ( prvo izdanje štampano u Samoboru 1993. godine ), ovih dana, a u izdanju Izdavačke kuće „Knjigoljubac“ Brčko pojavilo se jubilarno 5. izdanje ovog veličanstvenog, autobiografskog, hisorijskodokumentarnog književnog uratka, našeg sugrađanina književnika Muhidina Šarića.
Ovo nevjerovatno romansirano svjedočanstvo, koje se pročita u jednom dahu, jedinstven je trag najcrnjeg dijela historije Prijedora i njegove okoline, te paradigme stradanja običnog čovjeka, civila općenito u svim ratovima izazvanim raspadom Bivše nam domovine. Svjedočanstva o Prijedoru zabilježili su mnogi preživjeli Prijedorčani. Može se reći, da u tom pogledu ovaj grad prednjači u odnosu na druga mjesta, slične zle sudbine. Samo mali dio tragedije koju su sa nekoliko fotografija i kratkih video zapisa iz logora Trnopolje i Omarska odaslali u svijet novinari The Guardian-a, ITN-a i BBC-a, bili su dovoljni da svjetska javnost inicira osnivanje Međunarodnog krivičnog suda za bivšu SFRJ. S pravom možemo reći da se tokom 1992. godine sav ovozemaljski pakao obrušio na Prijedor. U logor Keraterm, tokom njegovog trajanja, nije bio dozvoljen pristup ekipama stranih medija. Činjenica, da je samo u jednoj noći, 24. na 25. juli 1992. godine ubijeno gotovo 200 civila, govori o surovosti, užasu i traumama koje su preživjeli logoraši, nakon zatvaranja logora ponijeli sa sobom u svijet. Zato ovaj rukopis, koji ima neosporno veliku književnu vrijednost plijeni čitalačku pažnju. Ako ovom svemu dodamo i ime autora knjige, poznatog i priznatog bosanskohercegovačkog književnika Muhidina Šarića, onda s pravom mogu tvrditi da će ova knjiga doživjeti još svojih izdanja i da će dugo, dugo svjedočiti šta nam se dogodilo na ovim prostorima, u srcu pitomog Potkozarja, a na koncu XX stoljeća. Svojom nenametljivom pričom pisac ne prepušta radnju deskripciji, već je znalački iskazuje u akcionom dijalogu. Šaričevo pripovijedanje otkriva nam još jednu njegovu odliku – pjesničku narav. Pjesnik je ostao evidentan u novonastaloj prozi što predstavlja posebnost ove knjige.
Nažalost, naša domovina Bosna i Hercegovina, kao i grad Prijedor, još se nisu uspjeli suočiti sa svojom prošlošću. Unatoč činjenici, da osim nedorečene spomen ploče, veoma skromnih dimenzija, na patnje logoraša logora Keraterm, te smrt gotovo 400 nevinih ljudi, danas ne podsjeća više ništa.
Svake godine u znak sjećanja na masakar počinjen u ovom logoru, preživjeli logoraši i članovi njihovih porodica okupe se 24. jula te se ovo mjesto, na svega sat vremena godišnje pretvori u prostor žalovanja, tuge i sjećanja na njegove nevine žrtve. Ovo je razlog više da se ovo sjajno književno djelo pronađe u privatnim, ali i u javnim bibliotekama, tim prije što je jedini i najbolji spomenik podignut perom Muhidina Šarića.
I na kraju upućujem sve pohvale izdavaču jer je ovo, Peto izdanje knjige, veoma lijepo i luksuzno opremljeno.
Sudbin Musić