Autor: Samir Hadžalić

U hororu drugog svjetskog rata kao i najveće kampanje protjerivanja,deportiranja i likvidacije civilnog stanovnistva,naši preci su hrabro podigli svoj glas i stali u odbranu svojih komšija druge nacionalnosti.

Prijedor,godina ratna 1942 mjesec septembar . Nakon raspada kraljevine Jugoslavije grad Prijedor je ušao u sastav novoosnovane Nezavisne Države Hrvatske ,koja je odmah počela revnosno implementirati neonacističku ideologiju.Uslijedio je obračun,protjerivanje i likvidacija neistomišjenika odnosno “nearijevaca”. Takva doktrina nove države,ponukala je grupu uglednih prijedorskih muslimana ,da pošalju pismo “Glavnom stožeru” sa molbom da se pismo proslijedi poglavniku Paveliću .U pismu se izmedju ostalog ukazuje na : “Bolne pojave u pojedinim mjestima prijedorske općine”. Te vas molimo da sa najvišeg mjesta utičete i po mogućnosti stanete na put ovim bolnim pojavama”. Dakle, iako se to direktno u pismu ne navodi , moli se poglavnik da svojim utjecajem spriječi protjerivanje i ubijanje Srba,Židova i Roma. Jedan ovakav neosporno hrabar i human gest prvih muslimana grada, ma kako on sa današnje vremenske distance zvučao naivno,i sa unaprijed odredjenim negativnim epilogom,ipak će ostati samo tiho svjedočansto u prohujalom vremenu.Na žalost njihov primjer je čak i u vremenu u kojem živimo ,ostao usamljen .

Decenijama se nakon zavšetka drugog svjetskog rata nista nije znalo ili se po čarsijskim kuloraima pričalo o ovom pismu prijedorskih istaknutih muslimana.I danas se rijetko i površno spomene ova inicijativa . Na žalost nerijetko se toj inicijativi daje negativna konotacija u smislu da su potpisnici ustvari dali podršku Paveliću i njegovom fašitickom režimu. Naravno ovakve neistine su servirane iz onih propagadnih centara koji danas umanjuju bilo kakvu ulogu muslimana u antifaštičkom pokretu za vrijeme drugog svjetskog rata u potkozarju. U tome je u velikoj mjeri doprinijela i masovna propagandna mašinerija bivše nam zajednčke drzave,koja se trudila da prikaže stradanja uglavnom jednog naroda. Vrhunac takve propagadne mašinerije bivše nam države ,svakako je bilo ignorisanje činjenice , da je i legendarni Dr Mladen Stojanović,vodja ustanka protiv okupatora u potkozarju,preživio i iz zatvora pobjegao zahvaljući i muslimanima antifašistima grada Prijedora.Dr Mladen je u svojim govorima narodu potkozarja,često upozoravao da se za “slobodu bore svi naši narodi bez obzira na vjeru i naciju”, i da se muslimani ne mogu nazivati “Turcima” kako je u to vrijeme bilo uobičajeno.Na žalost njegove revolucionarne i humanističke ideje o ravnopravnosti i zajedničkoj borbi protiv fašizma ,zaustavila je četnicka nacionalistička propaganda, koja je organizirala i njegovo svirepo ubistvo.

Jedan od potpisnika pisma , bio je djed autora ovog teksta.On je za vrijeme kraljevine Jugoslavije službovao je u Zagrebu na željeznici kao vlakovodja odnosno željeznicki službenik.Po izbijanju drugog svjetskog rata biva rasporedjen na službu u rodnom Prijedoru .U jednoj od partizanskih akcija na pruzi Prijedor – Bosanski Novi , voz u kojem je nadgledao rad željeznickog osoblja ,nalijeće na improviziranu minu.Igrom slučaja preživio je ali sa teško povrijedjenom nogom. Iako je nerado pričao o ratnim i poratnim vremenima,pred kraj j života je govorio o pismu sa ponosom ,sjećaju se svih potpisnika.

Moj djed kao i većina potpisnika incijative nisu ni slutili da će nakon pisma uslijediti progoni i ubijanja samih potpisnika .Zato i ne čudi cinjenica da se o ovom pismu malo ili gotovo nista ne zna čak ni do danas,jer su se sami potpisnici pisma odlučili na duboku konspiraciju koja je podrazumijevala ne otkrivanje detalja i svojim najbližim. Svoje prezime u jednom momentu u službenim dokumentima moj djed zamjenjuje sa drugim prezimenom, koje će zadržati kratko i nakon drugog svjetskog rata .Na taj način uspijeva zavarati okupatorske a kasnje i komunističke vlasti.Obzirom da su mu i jedni i drugi bili prijetnja iz različitih razloga.Na žalost neki od potpisnika tog pisma Pavelicu, nisu preživjeli. Neke su likvidirale ustaške, a neke pak komunističke vlasti zbog navodne saradnje sa okupatorom. Pojedinci su uspjeli pobjeći i u partizane,poput Ahmeta Babića koji je postao jedan od najboljih partizanskih boraca i narodni heroj sa Kozare .Ulica u kojoj sam odrastao i danas u starom dijelu grada Prijedora nosi njegovo ime.Preživjela je najezdu preimenovanja ulica od strane današnjih gradskih vlastodržaca .

Prijedor godina ratna, 1992. Dok se civilizirani dio planete uveliko pripremao za ulazak u novo stoljeće i u novi milenij, u Prijedoru velikosrpska mašinerija uveliko počinje puhati u ratne trube. Ubrzo je pomno pripremana kampanja rezultirala stravičnim genocidom nad nesrpskim stanovništvom.Na žalost ovoga puta, nije bilo onih koji bi barem deklarativno,poput potpisnika pisma,muslimana iz 1942, ustali protiv opšte nacionalističke euforije. Posljedice onoga što uslijedilo 90 tih ,prošlog stoljeća u gradu na obalama Sane,osjećamo i danas a čini se da ni ratne trube nisu još utihnule.

Neka im je vječni rahmet :

Alagić Edhem
Alagić Ibrahim
Alihodzić Jakub
Alisić Avdo
Alisić Smail
Alisić Sulejman
Alisić Uzeir
Arnautović Suljo
Babić Ahmet
Babić Mehmed
Bajramović Rahim
Basić Alija
Basić Besir
Beganović Mehmed
Beširović Smajlbeg
Bikić Omer
Blekić Sadik
Brekić Teufik
Burazerović Husnija
Causević Fehim
Cehić Alija
Cepić Salih
Cepić Salko
Cikota Husein hafiz
Cipranić Ahmed
Cirkinagić Fuad
Cumurija Muhamed
Djulkić Serif
Djulkić Sulejman
Džananović Hasan
Goretić Kasim
Habibović Ishak
Habibović Jusuf
Habibović Mumin
Habibović Mustafa
Habibović Smajo
Hadzalić Abdulah
Hadzalić Hakija
Hadzalić Hilmija
Hergić Ibrahim
Hergić Mehmed
Hrustanović Kasim
Jahić Alija
Jahić Mustafa
Jakubović Smail
Jakupović Osman
Jogić Omer
Kahrić Edhem
Kahrić Fehim
Kahrić Muhamed
Kapetanović Halid
Kodzić Smail hafiz
Kurović Adem
Kurtović Safet
Mesić Ibrahim
Mesić Nurija
Midzić Dzevad
Midzić Muharem
Pehlić Paso
Petrović Enver
Petrović Esad
Ramadanović Ramadan
Sadiković Muhamed
Salihbegovć Fadil
Sarić Reuf
Sehić Smail
Sehović Kasim
Selimbegović Esad
Selimbegović Idriz
Selimbegović Mustafa
Selimbegović Salih
Serhatlić Ahmet
Softić Muharem
Softić Nijaz
Suljanović Omer
Trepić Muhamed
Trepić Uzeir