CestitkaDodiku

Piše: Anto Tomić

Gospodine Milorade Dodik

Kao građanin Bosne i Hercegovine, želim se Vama, kao predsjedniku jednog dijela moje voljene domovine, obratiti sa par svečarskih riječi:

Uvažavam ljude koji poštuju (časne) tradicije svog naroda i zato ću Vam rado čestitati predstojeći pravoslavni Božić i srpsku Novu godinu. Kad sam već počeo sa pisanjem, čestitaću Vam od srca i krsnu slavu koju slavite, kao što i mojim prijateljima iskreno čestitam Bajrame, Uskrse, Božiće i ostale vjerske blagdane. I rođendan ću Vam čestitati i Valentinovo i dan vjenčanja i 1. maj. Sve ću Vam čestitati i poželjeti najbolje, ali jedno ne:

Ne mogu Vam čestitati ovaj 9. januar, jer ne bi bilo ni iskreno , niti od srca. A i grijeh bi bilo uputiti čestitke bilo kom poštenom i čestitom građaninu Bosne i Hercegovine, na jednom tako sramnom datumu.

Ne mogu i neću Vam čestitati, jer :

– ta monstruozna tvorevina je nastala na genocidu, progonima, zločinima, silovanjima, mučenjima, zastrašivanjima, stvarana je na kostima i potocima nedužno prolivene krvi.

-jer je nastala u glavama mentalnih bolesnika Dobrice Ćosića i Slobodana Miloševića

– jer je ostvarena zlodjelima ratnih zločinaca Plavšićke, Karadžića, Krajišnika, Mladića

– ne mogu i neću moći nikad poštovati tako nešto bolesno i monstruozno kao što je ta umjetna tvorevina “Republika srpska”. (srećom, moderna medicina napreduje iz dana u dan, nadati se da će lijek i za ovu tešku boleštinu uskoro ugledati svjetlost dana).

– ne mogu je prihvatiti kao svoju, jer mi nedostaju moja Edna i Edvin, moj Nizo, Irfan, Čarapa, Milanko, Gordan i Rizo, Huzeir i Jovan, Zvonko, Miro, moji Slavko i Adnan i još mnogi znani i neznani, ubijeni, nestali i rastjerani na sve strane svijeta, samo da bi “odabrani” mogli živjeti pod tom mrskom zastavom.

Volim i taj komad moje Bosne i Hercegovine kao sebe samoga, volim moj rodni grad Banja Luku, moj Prijedor i Ljubiju, Laktaše (gdje sam u djetinjstvu provodio dane na bazenu), ali ne mogu voljeti niti poštovati tu lažnu tvorevinu, gdje se ne poštuju ni osnovna ljudska i građanska prava, prava na slobodu kretanja, mišljenja, govora, sloboda okupljanja i udruživanja.

Mogao bih ja i dalje nabrajati, zašto Vam ne mogu čestitati 9. januar, ali neću da Vam kvarim blagdansko raspoloženje. Rado bih Vam poklonio i cvijeće, ali čitam, alergični ste na “proljeća” i na proljetno cvijeće. Zato Vam darujem pjesmu “Pogledaj dom svoj anđele”.

P.S. Vama, kao sposobnom poslovnom čovjeku i investitoru, predlažem da dio teško stečenog imetka uložite u renoviranje i modernizaciju KPZ Tunjice. To se, inače, zove “ulaganje u budućnost”.

Još jednom, svako dobro i dug život, Vaš

Anto Tomić