Piše: Anto Tomić
GayParadaSlušam jutarnje vijesti na radiu: Hamburg se priprema na prihvat izbjeglica iz Sirije. (Njemačka je donijela odluku o prihvaćanju 50 000 sirijskih izbjeglica na dvogodišnji boravak i pravo na rad).

Na nekoliko lokacija u gradu, ubrzano se spremaju privremeni, nužni smještaji za nove sugrađane. Jedna od tih lokacija je parking na stadionu HSV-a. (Kako HSV igra posljednjih godina, uskoro im parkinzi neće ni trebati).

Vrtim film unazad – godina je 1993., stadion Hamburger sport Vereina. Parking “Nord” je postao jedno malo naselje kamp prikolica. Stanovnici – Bosanci izbjeglice, većinom iz Dervente i Posavine.

Svakodnevni sam gost u “Derventi”. Iako sam i sam izbjeglica-prognanik, pomažem koliko mogu. Tražim poslove radno sposobnima, vodam ih po ustanovama, posjećujemo liječnike, prevodim. (A, bilo je i par lijepih djevojaka među njima).

A u  “Derventi” uvijek veselo. Iz daljine se već čuje naša muzika, vriska i galama dječurlije, mirišu krompiruše, bureci i ćevapi. Smijeh odraslih. Napustili su (protjerani) svoja vjekovna ognjišta, ostali bez svih svojih ovozemaljskih dobara, ali sretni da su izvukli žive glave.

Među ovim derventskim izbjeglicama je i bračni par, Mara i Drago sa sinom Dariom.

Drago je bivši derventski policajac i veteran sa Bijelog brda. Pogane je naravi, kavgadžija, rado potegne i dublje iz flaše. A tad mu se zna i ruka oteti, uglavnom po Mari.

A Mara, lijepa žena, tugaljiva osmjeha, navikla na Dragu i njegov  “temparement”. I trpi.

Dario se izgledom “bacio” na mamu Maru, lijep momčić, gimnazijalac. Od mame Mare je naslijedio i osmjeh tuge.

Par godina kasnije, čujem, Mara je prestala da trpi. Rastala se od Drage. Drago i dalje pije i kavga. Dario studira arhitekturu. I uskoro se ženi !

Na svadbu je pozvao mnogobrojne prijatelje i rodbinu, razbacane diljem svijeta. Počasni gosti su mu baka i djed, prognanici u Hrvatskoj.

Po dolasku u Hamburg, bakino prvo pitanje je bilo, kad će upoznati mladu a Dario joj odgovara :”Bako, ja sam.”

“Znam, sinko , da se ti ženiš, ali đe je mlada ?” uporna je baka. I Dario joj jedva objasni da je on mlada.

Jadna baka pade u bendek, ne pomože ni zalijevanje hladnom vodom, ni mirišljiva so. Postavi se pitanje, hoćel biti svadba ili sahrana.

A i Drago, na saznanje da mu je sin jedinac “izrod i pederčina” (za sve je Mara kriva) odluči da pobije sve redom. I Daria i mladoženju Markusa (“jebeni Švabo”) i “kurvetinu” Maru i polumrtvu babu i sve ostale goste. Srećom, primiriše ga sa par flaša viskija, Drago se primirio i pomirio sa “zlom sudbinom”, baba je preživjela, svadba je protekla u najboljem redu i veselju. (to je bilo jedno od prvih homo vjenčanja u svijetu, tzv.Hamburger Ehe – hamburški brak).

———————————————————————————————————————————————-

Dario je završio fakultet, sa bračnim partnerom Markusom je vlasnik nekoliko građevinskih firmi. U jednoj od njih radi i Drago. (Priča se da Drago ima nešto sa Markusovom mamom, ali nećemo trača). Mara se ponovo udala, osmijeh joj postao sretniji.

Baka još nije umrla a kad će – ne zna se.