Piše: Anto Tomić
GoranBasic

Nakotilo se ove djecurlije kod mene po komšiluku u Ljubiji. Nemo's proći ulicom da ne zapnes za neko od njih.
Ove malo starije sam s godinama i upoznao, znao im imena, roditelje. Sa ovim skroz malenima je bilo malo teže.
Ali, sa imenima je bilo lako. Kad bih zovnuo : “Vedrane !”, od petorice bi se okrenula i odazvala bar trojica.
Bila su to ljubijska djeca nove generacije – djeca iz “mješovitih brakova “.
Ostala omiljena imena ove populacije su bila Damir i Jadranko. Curice su se zvale Tanje, Sanje, Vanje, Maje.

A generacija prije Vedrana se zvala “Goran”.

E, jednog takvog Gorana sam imao u komšiluku. Dijete iz mjesanog braka. Ma sta dijete – vrag !
Bilo je još nemirne, nestašne djecurlije ali grdjeg od Gorana nije bilo na daleko.
Nije bio kvarno dijete, ali brate, prezivahan, nemiran, preglasan, ljubopitljiv, brbljiv. Naporan.
Stariji su sa sazaljenjem gledali Omera i Mandu, roditelje mu, odmahivali glavom. “Gluho bilo, na sta će se ovo dijete izmetnuti ?”

Basic1

Svaki put kad bih ga sreo, podario bih mu cvoku, po zasluzi. A nisam bio jedini koji ga je cvokao.
I dosadile Goranu cvoke, poče se baviti sportom. Udruži se Gogi sa onim Bakajem (prvak Jugoslavije, Evrope, svijeta i okoline u full kontaktu) i započe trenirati karate.
I tako, malo pomalo, dogura mali vrag i do uckura crne boje ! Jedne se godine vrati Goran sa prvenstva Jugoslavije u full kontaktu sa zlatnom medaljom oko vrata. Prvak !

A ni one cvoke iz rane mladosti mu, izgleda, nisu naskodile. Završi, bome, Goran i gimnaziju. I poče se spremati za fakultet u Sarajevu. (Fala ti bože da ga se konačno kotarisemo. )
Ali, sve mu planove pokvari belaj iz 92. godine……

Nakon višemjesečnih peripetija, stiže Goran sa roditeljima nekako do Švedske. Na par mjeseci, dok se situacija ne smiri.

Iz tih “par mjeseci” postase godine prognanstva i izbjeglickog života. Učenje jezika, ponovno polaganje gimnazije, traženje i čekanje na posao. Godinama.
A ono nemirno dijete, nenaviklo na mir i čekanje, odluči da nešto učini sa svojim životom.
Daljnje školovanje !

Sa trideset godina jedan od najstarijih studenata, ali i pored studiranja i polaganja ispita na stranom jeziku, jedan od najboljih !
Ispit za ispitom, godina za godinom, završi Goran fakultet sociologije. Pa mu se osladilo. Uz rad je i magistrirao.
A vragu malo bilo.
Uz još više napora, učenja, istraživanja Goran je i doktorirao.

Danas je dr Basic (čuj, dr Basic – Goran bolan) redovan profesor sociologije i kriminologije na dva univerziteta u Švedskoj.
Često svrati i na predavanja u Sarajevo na Kriminoloskom i Pravnom fakultetu.

Rado je viđen gost na naučim seminarima po cijelom svijetu. Singapur, Bangladeš, Skoplje, Zürich, Beograd, Ljubljana, Sarajevo. ….
A nađe se vremena i za naučni rad. Do sad je objavio preko 40 radova iz oblasti sociologije i kriminologije.

I pored svega, ima Goran vremena i za obitelj. Oženjen je i otac troje djece. (Ned'o ti bog da budu na njega.)

Ma, znao sam ja da će od njega nešto biti – nisu one čvoke uzalud bile.