U nastavku suđenja za zločine počinjene u Prijedoru, Tužilaštvo BiH je pročitalo iskaz svjedoka u kojem je navedeno da mu je 1992. godine optuženi Đuro Adamović u mjestu Bukvik naredio da kopa rupu, a potom je Suada Kadirića udarao kundakom puške i nogama.

Svjedok Ćamil Ališković, koji je u međuvremenu preminuo, u zapisniku iz istrage u novembru 2009. je ispričao da se sa suprugom i sinom krio u mjestu Bukvik kod Rakovčana (općina Prijedor) kada su 13. augusta 1992. zarobljeni.

Tada ih je srpska vojska, kako je rekao, odvojila i postrojila u dvije vrste, dok su žene i djecu, osim njegove žene, zatvorili u kuću Suada Kadirića. Među vojnicima, prema njegovim riječima, prepoznao je Ranka Babića, kapetana po činu, Đuru Adamovića, sina Novke, i vojnika Bajicu iz Ljeskara, zvanog Vojvoda.

“Đuro je meni i bratu Ismetu naredio da kopamo rupu. Prozvao je Suada Kadirića i ispitivao o sinovima. (…) Đuro je kundakom Smaila udario. Dok je Đuro tukao Suada, pojavio se Ranko Babić, mog sina Elvedina je odveo u pravcu kuće Kadirića. (…) Emsada su počeli tući. Meni i bratu Ismetu su naredili da kopamo veće rupe jer nas 14 trebamo stati. (…) Za cijelo vrijeme vidio sam da vojnici tuku Smaila i sina Emsada, dok nisu pali u nesvijest”, pročitano je iz zapisnika iz istrage.

Izjavio je da je vidio kako Adamović i Babić “tesaju” Emsudovu glavu, te je tada pomislio da je dobro da su njegovog sina odveli da ga ubiju, da ne mora gledati da iste stvari rade i njemu.

Iz zapisnika je pročitano da je Adamović natjerao Mirzeta Kadirića da doveze Emsadovo tijelo do rupe. Tada je vidio da je Emsad živ i da mu krv “krklja” i da su mu usta otvorena. Kada su vojnici vidjeli da je živ, rekao je svjedok, Babić je naredio da ga ubiju. Kada je jedan odbio, drugi vojnik se javio da to uradi.

Babić je tada, kako je svjedok naveo u zapisniku, njegovom sinu naredio da vozi stvari iz kuća, a njemu i bratu da zakopaju Emsadovo tijelo. Ispričao je da su otišli u kuću koju je Babić odredio, a dan kasnije su zakopali i Smailovo tijelo, koje je bilo na ulici.

“Otkopčao sam Smailovu bluzu i vidio sam da je uboden na isto mjesto grudnog koša kao i njegov sin Emsad”, kazao je svjedok, dodavši da je treći dan vidio Babića kako drži rokovnik u ruci u kojem se nalaze imena lica, od kojih su neka bila prekrižena crvenom olovkom.

Tužilaštvo BiH tereti Ranka Babića, Bratislava Bilbiju i Đuru Adamovića, bivše pripadnike Vojske Republike Srpske (VRS), za zločin protiv čovječnosti počinjen na području Prijedora, a na teret im je stavljeno da su u augustu 1992. u zaseoku Bukvik odvojili više muškaraca bošnjačke nacionalnosti, a potom učestvovali u njihovom mučenju, zlostavljanju i ubistvima.

Tužilac Ćazim Hasanspahić je pročitao zapisnik svjedokinje Draginje Lovrić, koja se prisjetila napada na zaselak Bukvik, kada su vojnici ispitivali njenog zeta i nju, a vidjela je Emsada, Smailovog sina, vezanog.

“Bio je vojnik s dugom bradom, koji je držao krvavu sjekiru i nož. Vidjela sam da su odveli Emsada i ostale muškarce, samo su dvoje malih ostavili. Braco i Ferid su krenuli prema Ćamilovoj kući. (…) Braco je rekao da je Emsad ubijen. Rekao je da je ubijen sjekirom, ali da nije odmah umro. Tražio je vodu, ali mu vojnici nisu dali”, stoji u izjavi koju je svjedokinja dala u decembru 2009. godine.

Kazala je da je vidjela kako njenog zeta i ostale muškarce vode iza Ćamilove kuće, a Braco i Ferid su kasnije pričali da je ubijen Smail Kadirić.

Svjedok Fehim Sadenković se u zapisniku iz istrage prisjetio augusta 1992., kada je iz šume iznad zaseoka Bukvik čuo kako Smail Kadirić govori: “Nemoj me klati“, a potom čuje glas koji govori: “Nemoj ga, Leso, klati.”

Rekao je da se u popodnevnim satima s porodicom vratio u kuću, kada su ih vojnici zarobili, a potom su ga pretukli. Naveo je da je naišao Momir Ćurguz, srpski oficir, koji je naredio vojnicima da ga puste, i kazao im: “Rekao sam da tražite vojnike, a ne da tučete civile.”

Naredno suđenje je zakazano za 24. februar.

Detektor.ba