Sjećanja

BESKA JE ZADUZILA SVOJ PRIJEDOR

Besima Kahrimanovic

Besima Kahrimanovic

Besima Kahrimanovic

Neko ili nesto moze biti samo podsjecanje, samo mali signal da se emocije i sjecanje probude. Podstakne na  razmisljanje o nemoci covjeka da usmjeri svoj zivot onako kako bi ga rado osjecao i zivio. I samo jedan znak , godisnjica odlaska  Besime Kahrimanovic, vracaju desetak godina unazad, mozda malo i vise, te bude sjecanja. Najprije na Emira Kahrimanovica , Beskinog muza, koji se slijep borio za informativnu istinu putem emitiranja radio- programa iz Lusci Palanke, a onda se zasutavljaju  kod Besime Kahrimanovic-Beske i njenih hrabrih tekstova u “Oslobodjenju”, na nasem portalu “MojPrijedor.com” i  rubrike “Beskin cosak”.

Dogadjaj za dogadjajem, slucaj za slucajem. Prica obicna za pricom, reportaza za reportazom, nizali su se na “Beskinom cosku” koji je odslikavao njen grad Prijedor i njegovu tragiku istnitom punocom, hrabroscu i rizikom.

Nije Beska bila samo hrabri i posteni  novinar nego i majka koja se u poslijeratnom periodu morala  boriti  da  s djetetom prezivi sve teskoce koje prelazak iz rata u mir  sobom nosi. Uspjela je u tome i za to je bila vise puta nagradjivana, ali je njoj bila najveca nagrada citateljstvo koje je nije zaboravilo i kada je napustila novinarstvo.

U bilo kojem zanimanju najvaznije je biti karakteran i  zastupati istinu i u najtezim zivotnim trenucima. A Beska je u tome uspjela. Nazalost, covjek je nemocan pred sudbinom koja nikada nije “dozvolila” oblikovanje bilo kojeg i bilo cijeg zivota  nego ona sama odredjuje zivotni put.  Beska je mogla, zeljela i nadala se da ce jos dugo raditi, brinuti za kcerku, voljeti svoj grad Prijedor.

IrmaBesima

Tragedija je odnijela Beskin zivot, ali nije sjecanje na nju, na hrabru zenu, majku, novinarku koja je pisala o temama kada se mnogi nisu usudjivali o njima ni govoriti. Sve to sada sa vremenske distance izgleda lako i bez teskoca. Sa vremenske distance, ali trebalo je pisati, govoriti istinu u dogadjajima u Prijedoru kada se o tome prakticno nije smjelo govoriti i ujedno zivjeti u toj sredini. A Beska je pisala o tome. Sigurno ne bez straha ali je govorila i pisala.

Beska je zaduzila svoj grad .Necemo i ne smijemo je zaboraviti.

Vrijeme prolazi, ali sjecanje na tebe i tvoju plemenitost nikad nece izblijediti.

Sa ljubavlju i postovanjem cuvamo uspomene na Tebe !!

Tvoj web portal Mojprijedor.com

Leave a Reply