BORBA ZA POVRATNIKE JE BORBA ZA BOSNU I HERCEGOVINU

Piše: Mr.Jasmin Medić

Devetog januara 1992. godine došlo je do jednostranog proglašenja nelegalne i nelegitimne tvorevine “Srpske republike BiH”, čime je otvoren put ka realizaciji počinjenja već pripremljenog genocida nad bošnjačkim narodom. U tome, i to uvijek treba naglasiti, ogromnu ulogu imala je srpska nacionalistička medijska kampanja. Konstantno falsificirajući historijske činjenice lažnim optuživanjem cjelokupnog bošnjačkog i hrvatskog naroda za navodnu fašističku prošlost, stvorili su svojevrstan alibi zločincima da počine ono što se od njih očekivalo. Koordinacija srpske nacionalističke politike i srpske propagandne mašinerije da na ruševinama socijalističke Jugoslavije bude stvorena velikosrpska država rezultirali su počinjenjem genocida i u Prijedoru. Koncentracioni logori Omarska, Keraterm, Trnopolje i još na desetine mjesta nezakonitog zatočenja Bošnjaka i Hrvata; preko 400 mjesta masovnih ubijanja od kojih su po broju ubijenih najpoznatija mjesta – Korićanske stijene, Hrastova glavica, Partizanska ulica i dr., potpuno uništenje Kozarca i okoline, sela na lijevoj obali Sane, prijedorskog Starog grada; potpuno uništenje vjerske i privatne imovine Bošnjaka i Hrvata te sličnih zločina – ishod je najmanje 3173 ubijenih koji su zakopani u masovne grobnice Kevljani, Jakarina kosa, Korićanske stijene i drugih što masovnih što pojedinačnih grobnica širom Prijedora, Bosanske krajine ali i cijele Bosne i Hercegovine u kojima su ekshumirani i identifikovani prijedorski Bošnjaci i Hrvati. Svjedoci smo da se upravo na području opštine Prijedor u ovome periodu iskopava najveća masovna grobnica u novijoj ljudskoj povijesti – Tomašica. Sve ovo nam nesumnjivo ukazuje na počinjeni genocid u Prijedoru! Često nam govore da se genocid u Prijedoru nije dogodio jer navodno nijedna presuda MKSJ to ne potvrđuje. Šta je onda sa međupresudom Slobodanu Miloševiću iz 2004. godine u kojoj je dokazan genocid u sedam bh.opština uključujući i Prijedor? Isti ljudi osporavaju i činjenicu da je od strane SRJ izvršena agresija na nezavisnu i međunarodno priznatu RBiH. Napominjemo ih da se presudom žalbenog vijeća MKSJ protiv Duška Tadića iz 1999. godine, rat u BiH jasno okarakterisao kao sukob međunarodnog karaktera, a da je glavni krivac za ratne zločine počinjene u Prijedoru – Vlada SRJ, što je u spomenutoj presudi eksplicitno navedeno. Dejtonskim mirovnim sporazumom, Međunarodna zajednica legalizovala je Republiku Srpsku – genocidnu tvorevinu proizašlu iz agresije na Bosnu i Hercegovinu. Time je ista ta Međunarodna zajednica pogazila svoju antifašističku tekovinu nagradivši najveće ratne zločince od Drugog svjetskog rata u Evropi. Novim ustavnim uređenjem Bosne i Hercegovine dodatno je otežana politička situacija bošnjačkog naroda kao daleko najveće žrtve krvavog raspada jugoslovenske države. U takvoj kompleksnoj situaciji, poseban teret pao je na povratničku populaciju u manjem bh.entitetu. Iako izložena svakodnevnoj diskriminaciji, ova populacija vodila je, vodi i dalje će biti primorana voditi glavnu borbu za Bosnu i Hercegovinu. Zajedničkim jačanjem tog političkog elementa, jačat ćemo i našu domovinu. Neka nam povod za to bude naš dug prema svim našim šehidima. Njihova je krv pala za našu slobodu, a na svima nama je obaveza da ih se stalno sjetimo i da se svim političkim sredstvima, baš zbog njih, borimo za jaku Bosnu i Hercegovinu. Borba za Bosnu i Hercegovinu atak je na sve zločince i na sve retrogardne snage u našoj domovini!