Piše: Nikolina Balaban

MatHajde da ja jednom budem lako je biti vojskovođa poslije bitke (namjerno umjesto general jer mi se sad baš ne sviđa ta riječ u kontekstu događanja na našim prostorima u proteklih 20 godina). Malo mi dosadilo da budem visibaba (vjesnik bosanskog, srpskog ili bosanskog proljeća).
Ne znam što sam baš ja adresa (nisam političar i trenutno me nijedna politička opcija ne impresionira), ali dobila sam bezbroj poziva i poruka prepunih tumačenja događaja od posljednjih nekoliko dana. Saznala sam tako da su neki moji poznanici prepoznali brojne bjelosvjetske zavjere: jedan se nasikirao jer pouzdano zna da automobili iz Beograda stižu u Sarajevo s namjerom da “među demonstrante ubace elemente”; drugi mi se zaklinje kako se “od nas pravi Egipat, Sirija, arapsko proljeće”, treći mi poslao traži se priča o Ustavnim promjenam, a četvrti pismo sa dijelovima iz Andrićeve “Gospođice” (o orijentalnoj varoši punoj fakir-fukare, uspavane rulje…), aludirajući vjerovatno na Prijedor. Je li zaista ljudi u Sarajevu nemaju razloga za nezadovoljstvo? Kome se zamjerila Tuzla? Da li je u Doboju sjajno? Mostar je pun behara…Prijedor je oaza sreće…A Bijeljina i Zvornik (Monthy Python) su protesti sa protestima protiv protesta, uh…

Vlast je po svojoj vokaciji, bar na ovim prostorima ohola i bahata. Iako rekoh da me ne impresionira nijedna politička opcija, impresioniraju me ljudi koji su spremni da preuzmu odgovornost za svoje postupke, ali ne dajući ostavke, pa se sklonim na sigurno neko vrijeme i nikom ništa. Nemojte davati ostavke, popravite sve što ste zajebali, vratite što ste ukrali, okomite se na Vaše ,,posrednike,, u korupciji, mitu, nepotizmu itd. Nakon toga ,,da Vas naše oči nevide,, gde god da ste…Čujete već izjave opozicije, a pre par godina su bili pozicija, svojataju…Loši političari bivaju izabrani zahvaljujući dobrim građanima koji ne izlaze na izbore. A tek kad čujem riječ sindikat dobijam alergijsku reakciju, bližim se afilaktičkom šoku…I onda Vučić, Milanović, dušebrižnici…Stotine grupa na fb…Jer veliki čovjek postavlja stroge zahtjeve na sebe, mali ih čovjek postavlja drugima.
A sad Prijedor, nije bilo masovnih okupljanja, nije bilo rušenja, bilo je izlazaka pred opštinu zbog gladi, nezaposlenosti, korupcije, teške socijalne situacije, velikog disbalansa između jako bogatih i jako, jako siromašnih, ali nije bilo rušenja i koliko god će sada pasti negativnih komentara nije bilo rušenja na šta sam lično ponosno Prijedorom i Prijedoračanima. Dozvoljavam sebi luksuz da kažem dosta je u ovom gradu bilo rušenja, paljenja, vandalizma, pretučenih i ubijenih. Prijedor je poseban, meni svakako, ali bi trebao biti i onima koji se kunu u Bosnu.
U vremenu recikliranih ideja i ideologija čovjek koji ne vidi sebe na mjestu na kojem se nalazi i među ljudima s kojima to mjesto dijeli ne može da pokaže put ni sebi ni drugima. Zbog toga smo često skloni da prepreke na koje nailazimo posmatramo kroz nekakve naočale koje se sad odjednom dijele besplatno u vremenu kad više ništa nije besplatno. Kao da kroz njih bolje vidimo i sebe i druge. Još bolje ako te naočale dođu s nekim pametnim okvirima, pa onda ne samo da se bolje vidimo već nečemu „boljem“ odjednom kao da pripadamo. Kad se tako svevideći sapletemo o prvi kamen temeljac nekog centra za ovo i ono ili upadnemo u prvi šaht bez poklopca ravno u „ono“, vičemo onda iz „onog“da nismo to vidjeli jer to nije trebalo da bude tu! A na koga to zapravo vičemo ako ne sami na sebe u „onom“?
Jesu li mirni protesti građana spontano prerasli u nasilje ili je u pitanju nešto drugo, vrijeme će vrlo brzo pokazati…
Kada sutra izađeš na ulicu zapitaj se čiju igru igraš…Jer Bosnom se vijekovima i olako igraju mnogi i moji i vaši i njihovi…U svemu ovome, mi se čini da mi ne čujemo jedni druge !!!