Hoće li Prijedor ikada pokazati svoje ljudsko lice i u srpskoj javnosti rehabilitirati dr. Željka Sikoru

Hoće li Prijedor ikada pokazati svoje ljudsko lice i u srpskoj javnosti rehabilitirati dr. Željka Sikoru
Dr. Danijela Tomić: Želim pitati kolegicu Anđelković o “prirodnoj smrti” mog Sikija u logoru Keraterm!?

Neću da umrem dok Prijedor ne skine ljagu s moga Željka! Ukaljeno je ime i čast Sikora, a na svijetu ovom nije bilo poštenije i iskrenije duše od njega! Ove riječi starice Antonije Briševac, tetke dr. Željka Sikore, ubijenog 1992. nakon monstruoznih optužbi kojima bi se poklonio i Gebels, iako imperativne, krik su žene koja se primakla ovozemaljskom kraju i posljednja slaba nada da je neko čuje u ovom ravnodušnom okeanu patnje.

Euforija zla

Ponajprije vlasti Prijedora s Markom Pavićem na čelu, koja se i nakon otkrića Tomašice, najveće masovne grobnice u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, ponaša autistično. A onda i vlast Milorada Dodika i njegovog Ministarstva (ovozemaljske?) pravde. Valjda misle da će “sve to” jednoga dana “prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš”.

Antonija Briševac je sada nepokretna, smještena u bolnici u Ogulinu. U toj bolnici radi Antonijina kćerka Slavica, magistar farmacije, ali i Riječanka dr. Danijela Tomić, studentska ljubav prijedorskog ljekara Željka Sikore. On je bio njen voljeni Siki u vrijeme dok su studirali u Tuzli.

Danijela i Slavica posjetile su zajedničku grobnicu ubijenog prijedorskog doktora Željka Sikore i njegovih roditelja Danice i Ivana, na Groblju sv. Ilije u Požegi. Otac Ivan umro je 2009. godine, a majka Danica godinu kasnije u staračkom domu u norveškom gradiću Sarspborgu. No, njihov život je stao u ljeto 1992. godine, kada se znalo da se biološka loza prijedorskih Čeha Sikora prekida zauvijek egzekucijom njihovog sina jedinca. Jer, Željko nije imao potomstvo.

dr. Danijela Tomić

Ubijen je 7. juna 1992. Jedna logorašica iz Keraterma sjeća se kako je tog jutra kraj kontejnera vidjela sklupčano mrtvo tijelo dr. Željka Sikore.

Pored stražara je bila dr. Dušanka Anđelković. Čula je njene riječi: “Evo, napisala sam da je umro prirodnom smrću”.

– Želim doći u Prijedor, susresti se s dr. Dušankom Anđelković, koja je napisala da je moj Željko umro prirodnom smrću. Želim da mi to kaže u lice, da mi ispriča, pokaže dokumentaciju o Sikijevom prirodnom odlasku s ovoga svijeta – kaže za naš list dr. Danijela Tomić.

Danica Sikora

Moli da se građanski Prijedor, barem 23 godine nakon strašnih događaja i ubistva više od 3.000 nesrba ovog grada, a među njima i Čeha dr. Željka Sikore, smiluje, skupi dovoljno hrabrosti i progovori o nevjerovatnim optužbama protiv njega, euforiji zla koja je vjerovala lažima tadašnjih medijskih megafona srpstva da je jedan “specijalizant ginekologije bio takav monstrum da je kastrirao srpsku novorođenčad i tako sistematski utjecao na natalitet srpskog naroda”!??

Nikolina Balaban

Dr. Nikolina Balaban (Medić), patolog u prijedorskoj bolnici, imala je 19 godina kada je u logoru Keraterm ubijen dr. Sikora. Danas je ona jedina od ljekara u ovom gradu spremna da govori o slučaju “Dr. Sikora”.

– Moj kolega Sikora premlaćen je nasmrt, jer su ga oklevetali. Njega je ubila riječ, laž, potvora. Njegovo ime je ukaljano. Jedan obični specijalizant ginekologije proglašen je u nečuvenoj medijskoj zloupotrebi i u ambijentu straha i mržnje doktorom monstrumom!? Koliko nečiji um mora biti poremećen da smisli tako nešto, koliko je horor filmova pogledao da mu se takve stvari inkorporiraju u nervne ćelije – pita se dr. Balaban.

Neka progovore

Ona u izjavi za “Dnevni avaz” kaže kako je potpuno sigurna da je odavno došlo vrijeme da se konačno ispriča istina o dr. Željku Sikori. Zato javno poziva da se jave žene koje je dr. Sikora, tobože, tjerao na pobačaj – “neka progovore!”

– Gdje su kastrirana muška, tada, novorođenčad, sada odrasli ljudi? Neka se pojave. Ili začepimo svi zauvijek i vratimo dostojanstvo makar i mrtvom čovjeku Željku Sikori – govori dr. Balaban.

Na pitanje ima li u Prijedoru još ljudi u bijelom koji misle i govore kao ona, nasmijala se oporo. Balaban se danas otvoreno zalaže da se vrati profesionalni dignitet i doktorska reputacija pokojnom Željku Sikori.

– Ja nisam ni na jednoj, ni na drugoj, ni trećoj, a ni šestoj strani… Ima samo jedna strana, zove se istina, po, neki bi rekli, pravdi, a drugi, po Bogu, a ja kažem i po zakletvi, Hipokratovoj, u koju smo se zakleli i dr. Sikora i ja. Zato održavam svim svojim silama čast i plemenite tradicije liječničkog zvanja. Moje kolege bit će mi braća i mrtvi prijedorski Čeh dr. Željko Sikora, o kome sam najljepše stvari čula od njegovog kolege sa studija dr. Edina Alagića, jeste moj brat – zaključuje dr. Balaban.

Inicijativa

Bivši poslanik u Narodnoj skupštini RS Behzad Čirkin svojevremeno je na sjednici tog zakonodavnog tijela postavio poslaničko pitanje i pokrenuo inicijativu za rehabilitaciju oklevetanog i na pravdi Boga ubijenog dr. Željka Sikore. Nije bilo reakcije sa srpske strane.

Sve je bila laž

Da su sve srpske optužbe na račun dr. Sikore gola laž, bilo je jasno i sudiji Volfgangu Šomburgu (Wolfgang Schomburg) koji je dr. Milomira Stakića, Sikorinog radnog kolegu, poslao na doživotnu robiju. To je bilo jasno i dr. Petrovu iz prijedorske bolnice krajem maja 1992. koji je Mirjani Došen, Željkovoj sestrični, rekao:

– To je nemoguće! Nema teorije! Željko nema veze s tim!

Dr. Zeljko Sikora

I doktoru Nikoli Tešenjiću, direktoru bolnice, koji je odbio pomoći svom kolegi dr. Željku Sikori na molbu njegove očajne majke. Rekao je: “Ne mogu!” Kraj njega je u tom trenutku stajao stražar u uniformi.

Ivan Sikora

Dr. Željko Sikora ekshumiran je iz sekundarne masovne grobnice Jakarina kosa na kompleksu Rudnika željezne rude Ljubija. Među 373 tijela pod crvenim, sumporom bogatim hematitnim naslagama ugašenog rudarskog kopa, bilo je i tijelo ovog specijalizanta ginekologije.

Uhapšen je 23. maja 1992. u prijedorskoj bolnici, na radnom mjestu. Istovremeno, plasirane su morbidne optužbe protiv njega. Lokalni mediji “Kozarski vjesnik” i Radio Prijedor obavijestili su svijet putem svojih propagandističkih gebelsa da je dr. Sikora s kolegama dr. Osmanom Mahmuljinom i dr. Mirzom Mujadžićem “izazivao abortuse kod Srpkinja koje nose mušku djecu, kastrirao srpske muške bebe”, a “prikačeno” im je i “ubistvo” dr. Mirjane Kovrlije 1989. godine (tri godine prije početka rata, op. a.!?), koja je, kako su “saznali” prijedorski gebelsići, “otkrila navodne nečasne radnje ovih ljekara”.

Posljednje riječi

Kada smo je prije dvije godine posjetili u Prijedoru, Željkova tetka Antonija, Tona, kako ju je odmilja zvao, sjetila se posljednjih Željkovih riječi u prijedorskoj policiji juna 1992. Bio je u farmericama, plavom sakou i bordo majici, a na nogama imao patike.

– Tono moja, ja ovo ne mogu izdržati. Gurali su mi pištolj u usta da priznam. Ne znam šta – bile su posljednje Željkove riječi.

Autor: M. DEDIĆ – Avaz