Hronika

Kajdić: Odvođenje Saida Pašića iz Gornje Puharske

Sabahudin Kajdić. Izvor: Sud BiH

Svjedokinja Tužilaštva Bosne i Hercegovine je izjavila da je Sašu, Sabahudina Kajdića, vidjela među vojnicima u noći kada je iz kuće u Gornjoj Puharskoj (opština Prijedor) odveden Said Pašić.

Zaštićena svjedokinja S-2 je kazala da je bila u kući Saida Pašića kada su 9. jula 1992. prije policijskog časa u 22 sata vojnici došli po njega. Kako je navela, ispred kuće je vidjela Božu i Sašu, koje je inače viđala.

Prema njenim riječima, Božo je kazao da ga vode na saslušanje i da će kratko trajati.

Ona je dodala da je svjedokinja S-1 nazvala prijateljicu Đemku Čerkić, koja joj je rekla da su odveli i njenog supruga Ishaka. Ispričala je da je S-1 potom otišla do komšije Milenka da mu kaže da su odveli Pašića. Komšija je otišao do škole, gdje je bila vojska, ali je rekao da tamo, kao ni uz put, nije vidio Pašića.

S-2 je izjavila da je kasnije čula da su, nakon dva mjeseca i nešto, pronađena tijela Pašića i Čerkića u njivi kod kuće Gospave Jordan. Kazala je i da su se vojnici okupljali i opijali u toj kući.

Ona je rekla da je čula da su te noći provezeni i Munib i Jusuf Delkić, te da su ubijeni.

Svjedokinja, koja je u to vrijeme imala 15 godina, kazala je da je, kada je došla u Njemačku, u septembru ili oktobru 1992. od komšija saznala da se Božo preziva Mudrinić, a da je Saša – Sabahudin Kajdić. Na pitanje Odbrane, nije mogla precizirati od koga je čula za imena, kao ni odakle su komšije to znale.

Navela je da je Kajdić imao dugu bradu i kosu, te da je nosio veliki krst.

Sabahudina Kajdića optužnica tereti da je, kao pripadnik Treće čete Prijedorske motorizovane brigade Vojske Republike Srpske (VRS), učestvovao u odvođenju, ubistvu i fizičkom zlostavljanju civila iz mjesta Gornja Puharska.

Na pitanja Odbrane, ona je potvrdila da nije bilo struje. Na njene navode da je nakon odvođenja Pašića čula pucnje, branilac Saša Dakić je predočio raniji iskaz u kojem je navela jedan pucanj. Ona je rekla da je “jedan ili dva za nju pucanj”.

Na suđenju je svjedočio i S-6, koji je kazao da je u julu bio angažovan četiri dana u školi u Gornjoj Puharskoj, gdje je bila smještena jedna četa. On je naveo da su u toj četi bili Uroš Vujičić i Sabahudin Kajdić. Sjeća se da je Kajdić imao bradu i dugu kosu, te da su ga zvali Saša.

S-6 je ispričao da im je jedne noći komandir Božo Mudrinić rekao da treba privesti neke ljude na saslušanje. Kazao je da su otišli do kuće Ismeta Krupića i poveli ga prema kući Gospave Jordan, ali da je Mudrinić rekao da ga vrate.

Uputili su se prema drugoj kući sa Kajdićem i još jednim vojnikom. Svjedok je izjavio da su on i Vujičić stajali na putu, a da je Božo izveo mlađeg čovjeka i krenuli su prema Gospavinoj kući.

Tu su, kako je dodao, skrenuli na neki kolski put i kada su Božu upitali kakvo je ispitivanje tamo, on im je odgovorio da se mogu vratiti ako im se ne sviđa.

Prema riječima S-6, on i Vujičić su se vratili u školu, a njih trojica su ostala.

Kasnije, kako je nastavio, Hamdija Kurtović ga je zvao na neku dženazu, kada su sahranjena dva čovjeka pronađena na Jordan njivama.

Svjedok je kazao da je jedne prilike vidio kada su Saša i Božo udarali jednog čovjeka.

Na pitanje Odbrane, svjedok je odgovorio da nije čuo pucnje kada je privođen mladić. Optuženi je rekao da nema pitanja za svjedoka i da “gospodina ne poznaje”.

Nastavak suđenja će biti početkom septembra.