Ko je svjedok koji je 1993. u beogradskom sedmičniku “Vreme“ nacrtao mapu zločina u Prijedoru i spominjao Tomašicu

Za razliku od počinilaca zločina čije žrtve je skrivala grobnica Tomašica, kao i mnoge do sada otkrivene, ali i neotkrivene grobnice, i koji mirno žive na području Prijedora, preživjeli svjedoci ovih zločina trenutno su razasuti po cijelom svijetu.

Ispovijest jednog od njih, čiji identitet niko u Prijedoru za sada ne zna, još 1993. godine objavio je beogradski sedmičnik „Vreme“. Svjedok je tamošnjim novinarima detaljno opisao ličnu dramu koju je proživio u prijedorskim mučilištima, svjedočio o stravičnim zločinima koje je za vrijeme boravka u logoru vidio te sam nacrtao mapu događaja u Prijedoru tokom 1992. godine.

– Stanje u Prijedoru prikazano na mapi crtano je rukom svjedoka koji je imao sreće da prođe kroz „srpsko čistilište“ živ. Ko zna kakva vrsta „istorijskog“ cinizma učinila je da svjedok bude Srbin, koga su kao dijete usvojili muslimani; tragediju da vidi kako mu ubijaju roditelje (usvojitelje) priredili su mu sunarodnici, Srbi. Neki drugi Srbi su mu, kasnije, spasili život, no to je za cijelu priču o prošlogodišnjem uništavanju Prijedora, mala utjeha. Ako ima utjehe – napisali su 5. aprila 1993. godine, prenoseći ispovijest Srbina, svjedoka zločina u Prijedoru, novinari Filip Švarm i Aleksandar Ćirić, današnji odgovorni urednik i pomoćnik glavnog urednika „Vremena“.

Svjedok je 1993. iznio tvrdnju da su „lijevi kop Rudnika Omarska kod Tomašice, Glinokop i Pašinac masovne grobnice“ kao i podatke o ubistvima Prijedorčana, nestanku pojedinih cijelih porodica iz Prijedora i okoline. Niko od onih koji se bave istraživanjem zločina u Prijedoru za sada ne zna ko je čovjek čiju je ispovijest još prije 20 godina objavilo beogradsko „Vreme“, a koje je na sve to podsjetilo i u najnovijem broju izdatom 5. decembra ove godine.

Dr. Mujo Begić, jedan od najboljih poznavalaca razmjera i težine zločina počinjenih na prostoru Bosanske krajine, posebno u Prijedoru, istraživač Instituta za traženje nestalih BiH, u izjavi za naš list kaže da se navodi čovjeka koje je ispričao beogradskim novinarima umnogome podudaraju s navodima velikog broja svjedoka koji su imali sreću da prežive prijedorske kazamate i druga stratišta. Očekuje da ovaj svjedok stupi u vezu s nekim od istražitelja Instituta za nestale BiH i pomogne u otkrivanju novih lokaliteta grobnica za koje eventualno zna.

Nevjerovatno je, navodi dr. Begić, da je nakon otkopavanja Tomašice sva energija Prijedorčana (Srba, op. a.) usmjerena ka otkrivanju čovjeka koji je progovorio o Tomašici.
Aktivista Udruženja Prijedorčanki „Izvor“ Edin Ramulić kaže da nema saznanja ko bi mogao biti čovjek čije je svjedočenje 1993. godine objavio sedmičnik „Vreme“.

– Bili bismo zahvalni tom čovjeku da stupi s nama u vezu. Mi znamo sve o počiniocima zločina, ali ne znamo gdje su tijela mnogih ubijenih. Ako ovaj svjedok išta zna što mi ne znamo, zahvalni bismo mu bili da nam to kaže – poručuje Ramulić.

On, ipak, ne gubi nadu da će neko od prijedorskih Srba, smoći snage da upre prstom u neku novu grobnicu koja krije tijela ubijenih Prijedorčana.

Avaz/Vreme