Na suđenju za zločine počinjene na području Prijedora 1992. godine, Državno tužilaštvo je pročitalo iskaze iz istrage dva svjedoka, koji su govorili o gubitku članova porodica.
Senija Čirkin je u iskazu iz 2014. navela da su od 1991. počeli primijećivati da se komšije “Mitar Vlasenko, Rade Vlasenko i Dragan” naoružavaju.
Na spratu kuće Mitra Vlasenka, prema njenom iskazu, početkom 1992. vidjela se rupa iz koje je virila cijev, a u maju je otvarana i vatra.
“Počelo se pucati iz pravca kuće Mitra Vlasenka prema nama”, navela je Čirkin, govoreći o 24. maju 1992. godine.
Ona je dodala da se čulo granatiranje i da je jedne prilike vidjela kako iza njih ide 14 srpskih vojnika, među kojima su bili “Mitar Vlasenko, Rade Vlasenko, Mićo Vlasenko i Dragan, čijeg prezimena se ne sjeća”.
Čirikin je dodala da je na koncu završila u logoru Trnopolje, gdje je provela tri mjeseca. Da joj je suprug Muharem poginuo, kako je navela, saznala je od izvjesnog Muhameda Žerića.
“On je rekao kako sumnja da su ga ubili Mitar Vlasenko i Rade”, izjavila je Čirkin, dodavši da je posmrtne ostatke supruga pronašla u grobnici u blizini svoje kuće u Kozaruši (opština Prijedor).
Odbrana trećeoptuženog Končara je istakla da smatra kako je “ovo iskonstruisan tekst”, pojasnivši da je u pitanju domaćica, a da sam tekst “govori o pismenoj osobi”.
Tužilaštvo BiH tereti Mitra i Radeta Vlasenka te Dragu Končara da su od 24. maja do polovine augusta 1992. godine učestvovali u progonu civilnog nesrpskog stanovništva s područja Prijedora. U optužnici se navodi da su u sklopu progona vršena ubistva i prisilni nestanci.
Prema iskazu Fadila Talića iz 2014. godine, napad na Kozarac i okolna sela je počeo 24. maja 1992. granatiranjem sa srpskih položaja, a potom se čulo i vidjelo da ulazi pješadija srpske vojske.
Talić je kazao da su ih naredni dan “u potoku pronašli srpski vojnici”, a da su njegovi sinovi Samir i Emir ostali da čuvaju kuću.
“Otad ne znamo za njihovu sudbinu sve do izlaska iz Trnopolja, kad smo saznali da su ubijeni”, rekao je Talić.
On je čuo da mu je sin Emir ubijen ispred kuće Muharema Čirkina, te da je ekshumiran sa drugim osobama. Za sina Samira, čije tijelo nije pronađeno, saznao je da je ubijen kod Gradiške.
Talić je naveo da dobro poznaje optužene, da ih je viđao sa ostalim mještanima srpske nacionalnosti “da se spremaju za rat”, te da je “napad na Kozarac vršen iz Jaruga”.
Na početku ročišta, Odbrane su se usprotivile čitanju ovih iskaza, kao i prijedlogu Tužilaštva za izmjenu optužnice, koji je Sudsko vijeće nakon kraće pauze odbilo.
Suđenje će se nastaviti 10. maja.
