IMG_5887 (1280x853)

Među brojnim žrtvama prijedorske katastrofe u ljeto 1992.godine nalazi se i 103 djece. Najbolnija sjećanja na njih probude identifikacije i dženaze koje se obavljaju unazad nekoliko godina 20.jula koji je postao svojevrsni prijedorski 11.juli.

Među 48 identifikovanih čije će duše konačno naći smiraj, a agonija kroz koju prolazi porodica već 21 godinu barem djelimično biti ublažena, je i petnaestogodišnja djevojčica Hrnić Zlate. Brojna prijedorska djeca nažalost još nisu pronađena. Svjesni težine zločina krvnici su učinili sve da njihova tijela što bolje sakriju.

Srebreničanin u Trnopolju

Ovih dana je nakon dužeg perioda Prijedor pohodio Hariz Halilović, srebreničanin kojeg će ljubav prema djevojci Zerini u ljeto 1992.godine dovesti u Prijedor u kojem biva i zarobljen. Logoraške dane je proveo u logoru Trnopolje kojeg je i ove godine ponovo  posjetio. Pričajući nam brojne priče, Hariz nam je izdvojio njih nekoliko. Jedna od njih je i porod Erzene Musić iz Čarakova. Erzena će tog dana u logoru roditi zdravu djevojčicu koja je prošle godine prvi put pohodila mjesto svog rođenja.

Od ostalih priča se svakom razumnom čovjeku ledi krv u venama.

Nikada neće zaboraviti poziv pijanog četnika da u gluho doba noći iziđe iz logora i pokuša reanimirati djevojku iz Kozarca nad kojom se nekoliko njih iživljavalo. Najpotresnija priča koju ću čuti tog dana, tumarajući nakon 21 godinu prostorom logora je smrt petogodišnje Mulalić Emire. Naime, tih dana je metke da lutaju ne birajući cilj ,  prema logorašima slao  nekakav Dragan iz Gline. Ranjene zarobljenike su od sigurne smrti bolničari i ljekari među kojima je bio i Hariz, morali kasnije kriti po logoru.

Jednog vrućeg ljetnjeg dana metak poslan iz Draganovog skorpiona  je pogodio petogodišnju djevojčicu Mulalić Emiru iz Hambarina. Hariz se dobro sjeća Emirine sluđene majke kako mu nosi krvavu Emiru koja je onako sićušna i mala posljednjim trzajima ispuštala svoju dušu. Hariz još čuva ljubavno pismo svoje djevojke Zerine koje je tog dana sakriveno u njegovom džepu natopljeno krvlju male Emire.

Emirin  mezar u logoru!?

Sasvim slučajno Hariz nas je upitao za njenu ekshumaciju. Tek sutradan smo od osoblja ICMP centra Šejkovača iz Sanskog Mosta uspjeli saznati da Emira nikada nije ekshumirana i identifikovana iako je, po Harizovim tvrdnjama njeno tijelo pokopano u školskom dvorištu trnopoljske osnovne škole koja je u ljeto 1992.godine zajedno sa društvenim domom i okolnim objektima sačinjavala jedan od prijedorskih logora smrti.  Informacija u koju je teško povjerovati. Logor u Trnopolju i jeste bio logor za zatvaranje i progon  prijedorske djece.  Tako je jedna djevojčica, umjesto da se sa vršnjacima zaigra u školskom dvorištu u njemu možda našla svoje počivalište oko kojeg se danas, i ne znajući šta ono krije, igraju trnopoljska djeca.

Sudba