Krvava djeca s Gradine

Hata Hopovac je pojasnila da je u julu 1992. godine bila u kući Safeta Hopovca, “u podrumu punom žena i djece”, kada je vidjela pet vojnika koje nije poznavala.

“Dešava se, pale se kuće, vidimo vatru”, kazala je svjedokinja, dodavši i da je kuća u kojoj su se oni nalazili bila zapaljena.

Prema njenim riječima, iz podruma su izišli kada se “odozgo ugrijala ploča”. Napomenula je da ne zna da li su vrata bila zaključana.

Hopovac je rekla da je od zaove saznala da joj je muž ubijen s još nekoliko osoba “u jednom potoku Točak”, ali da ne zna ko ih je ubio. Pronašli su, kako je kazala, posmrtne ostatke.

Iz podruma je svjedokinja, ispričala je, otišla u Čarakovo, gdje je zatekla “puno naroda”. Odvedeni su, kako je rekla, u Travnik.

Za ubistva, mučenja, seksualno nasilje, uništavanje i oduzimanje imovine stanovnika sela Zecovi optuženi su Dušan Milunić, Radomir Stojnić, Radovan Četić, Duško Zorić, Zoran Stojnić, Željko Grbić, Ilija Zorić, Zoran Milunić, Boško Grujičić, Ljubiša Četić, Rade i Uroš Grujčić, Zdravko Antonić i Rajko Gnjatović.

Prema optužnici, Milunić je bio komandir Rasavačke čete 6. bataljona 43. brigade Vojske Republike Srpske (VRS), Radomir Stojnić komandir Rezervne stanice milicije Rasavci, a Radovan Četić predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) i Kriznog štaba za selo Rasavci. Ostali su bili pripadnici Rasavačke čete, milicije te drugih formacija.

Druga svjedokinja, Mina Brakić je kazala da je 23. jula 1992. godine vidjela da je srpska vojska opkolila selo Zecovi. Pojasnila je da se sa dvije žene krila u kući Hate Redžić kada je čula da zovu Sulju Dženanovića.

Brakić je rekla da je izašla i objasnila im da se tu nalaze samo tri žene, nakon čega joj je bilo naređeno da legne i počeli su psovati i ispitivati je gdje su joj sin i muž.

“Ležala sam tu možda 20 minuta, u toj lokvi. Bila mi puna usta blata i vode”, izjavila je Brakić, dodavši da je tada naišla druga grupa vojnika i da je jedan od njih kazao da je puste, što su i učinili.

Naredni dan, prema riječima svjedokinje, otišla je do kuće Hasiba Kafterana, gdje je zatekla oko 40 osoba, s kojima je noć provela u šumi. Ona je rekla da su se ujutro opet vratili do te kuće i da je došlo dvoje djece.

“Djeca krvava, izranjavana, blijeda, padaju putem. (…) Kažu, ‘mi idemo sa Gradine, gore je sinoć sve pobijeno’”, navela je svjedokinja, dodavši da su svi istog dana krenuli u Čarakovo da se predaju.

Prema njenim riječima, iz Čarakova su odvojeni mlađi muškarci. Ona je kazala da u zaseoku Žeger zatiče “bog zna koliko hiljada ličnih karti bačenih na put”.

“Vojska kaže: ‘Uzmite ako koga poznajete, ponesite, možda su ih izgubili”, prisjetila se Brakić, napomenuvši da je čula da su ubijeni Suljo Tatarević i njegov sin, Šaban Tatarević, dva sina Đulage Tatarevića, te Izet i Šonja Bačić i njihov zet Hazim.

“Moj muž je ubijen tamo od škole u Zecovima, u šumi jednoj. (…) U te dane se to desilo”, izjavila je svjedokinja.

U unakrsnom ispitivanju svjedokinja je rekla da lično nije vidjela niti jedno ubistvo.

Suđenje će se nastaviti 22. januara