Svjedok Odbrane Zorana Milunića prisjetio se ranjavanja Predraga Miladinovića, navodeći da je tu bio i zaštićeni svjedok Z-1, i pucnjave iz pravca škole.

Goran Stojnić, koji je s dvojicom optuženih u srodstvu – Radomiru je sin, a Zoranu Stojniću brat, kazao je da je 23. jula 1992. godine bio u pretresu u Zecovima kao rezervni policajac. Kazao je da su iz Prijedora dobili naredbu da idu u pretres kuća, jer su se pojavile “Zelene beretke”.

Svjedok se prisjetio kako se Predrag Miladinović ranio u nogu, nabrajajući lica koja su bila prisutna, uključujući i zaštićenog svjedoka Tužilaštva Z-1. On je rekao da je jedno lice otišlo s Miladinovićem, a da je on sa Goranom Škundrićem bio kod jedne kuće.

Prema njegovim riječima, Z-1 je s drugim licem bio kod ograde druge kuće kada se iz pravca škole začula pucnjava.

Predrag Miladinović, nekadašnji pripadnik rezervnog sastava policije, svjedočio je kao svjedok Državnog tužilaštva u ovom predmetu 2016. godine. 

Na pitanja tužioca Izeta Odobašića, svjedok je potvrdio da je sa inspektorom Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) Bahrudinom Džamdžićem neformalno razgovarao na parkingu u Prijedoru. On je izjavio da mu je inspektor pokazao slike optuženih i rekao mu da mora sarađivati ako želi da spasi oca i brata.

Tužiocu nije dozvoljeno da svjedoku predoči navode službene zabilješke, a on je kazao da će njen sadržaj dokazivati na drugi način.

Svjedok Stojnić je potvrdio da su mu otac i brat, kao i druga lica, pričali da je tog dana kod škole ubijen Ismet Bačić i da je to počinio Vlade Radulović.

Za učešće u ubistvima najmanje 150 civila bošnjačke nacionalnosti počinjenim u julu 1992. u Zecovima optuženi su Dušan Milunić, Radomir Stojnić, Radovan Četić, Duško Zorić, Zoran Stojnić, Ilija Zorić, Željko Grbić, Zoran Milunić, Boško Grujičić, Ljubiša Četić, Rade i Uroš Grujčić te Rajko Gnjatović.

Prema optužnici, oni su bili pripadnici Rasavačke čete 6. bataljona 43. brigade Vojske Republike Srpske (VRS), rezervne milicije i drugih formacija.

Na poziv Odbrane Boška Grujičića svjedočila je Safeta Ferizović, koja je kazala da se sa ženama i djecom sakrila u podrumu kuće Safeta Hopovca u Zecovima. Rekla je da je uveče dolazio jedan vojnik i pitao ih ima li muškaraca, te izašao kada su kazale da nema.

Prema njenim riječima, ujutru je dolazio drugi, takođe pitajući ima li muškaraca. Rekao im je da izađu vani, gdje je vidjela još dvojicu u uniformama, od kojih je jedan imao crvenu traku.

“Pita: ‘Šta ćemo s njima?’ Jedan kaže: ‘Ubij ih’, a drugi kaže: ‘Nemoj žene i djecu’”, prisjetila se Ferizović.

Ona je dodala da su autobusima otišli prema Čarakovu. Na pitanja braniteljice Slavice Bajić, svjedokinja je odgovorila da u podrumu nisu bili zaključani i da niko nije provaljivao iznutra.

O životu i karakteru optuženog Grujičića svjedočio je njegov ujak Uroš Radulović. Za optuženog je kazao da je bio uzoran, povučen i stidljiv.

Prve komšije u Zecovima, kako je naveo, bili su im Bačići i imali su jako dobre odnose s njima. Svjedok je rekao da su mještani bošnjačke nacionalnosti imali punkt u Čarakovu.

On je izjavio da Grujičić nije bio zadužio uniformu i oružje dok ga je posjećivao u porodičnoj kući, kao i da niko nije pričao da je bilo šta uradio.

Suđenje je nastavljeno bez optuženog Duška Zorića, koji je zbog zdravstvenih razloga odbio da iz zatvora u Mostaru dođe na ročište.

Suđenje je prošli put odgođeno takođe zbog nedolaska Zorića. Predsjedavajući Sudskog vijeća Šaban Maksumić kazao je da je nalazom vještaka od 27. januara zaključeno da je Zorić sposoban da dolazi na suđenje, uz određene uslove prilikom transporta.

On je dodao da nisu iznijete nikakve nove okolnosti i da će ročište biti održano bez Zorića jer nisu opravdani razlozi njegovog odbijanja da dođe.

Branilac Dragoslav Perić je rekao da je njegov branjenik, nakon nedavnog udesa, samo tražio da sjedi pored prozora. Maksumić je kazao da je optuženi odbio da pođe, tako da ne može tvrditi da mu to nije omogućeno.

Nastavak suđenja je 28. februara.

Detektor.ba