Autor: Emina Dizdarević – Detektor.ba

Svjedok Tužilaštva BiH je ispričao da je u augustu 1992. godine doveden u logor Manjača kod Prijedora, gdje je ubijeno nekoliko muškaraca.

Enis Suljanović je izjavio da je u logoru Omarska bio zarobljen od juna do 6. augusta 1992. godine, kada je transportovan u zatočenički objekat Manjača. On je naveo da je kolona autobusa s ljudima provela noć ispred jer su svi bili u lošem stanju i nisu ih odmah htjeli uvesti.

“Ispred smo prenoćili. Ujutro se čuo plač. Kažu, neko je ubijen iz drugog autobusa… Mrđa Dragan ili Dragoja i par njih – to su bili glavni koji su tukli. Ta grupa se zvala ‘Bakini’. Poznato mi je ime Darko Mrđa, on je najgori bio… Tako su ljudi pričali. Nije mi poznato ime Zoran Babić, ali mislim da sam s njegovim roditeljima išao u gimnaziju“, ispričao je svjedok.

Prema njegovim riječima, osoba pod nadimkom ‘Bakin’, Darko Mrđa i još nekoliko osoba su učestvovali u premlaćivanju Dede Crnalića i Nezira Kraka. Pojasnio je da je to čuo od logoraša koji su vidjeli.

“Dedo je odmah umro, a Krak je sutradan sahranjen u krateru. Učitelj Muharem Nezirović, kasnije je bio novinar, njemu su vilice bile polomljene, glava okrenuta. To je bilo strašno. Momak ‘Đuzin’, njega su isto tukli, nisam vidio ko ga je tukao. Samir Đafić je isto ubijen, nisam vidio ko ga je ubio”, rekao je on.

Bivši prijedorski policajci Darko Mrđa, Zoran Babić i Radenko Marinović optuženi su da su učestvovali u progonu bošnjačkog stanovništva u okviru širokog i sistematičnog napada vojske i policije Republike Srpske. Na teret su im stavljena ubistva, prisilni nestanci i nečovječno postupanje 1992. godine.

Zaštićeni svjedok S-9, bivši vojni policajac u Manjači, kazao je da je u ljeto 1992. godine dovezena grupa ljudi, ali je uprava logora naredila da se ti ljudi ne primaju do narednog jutra.

“Nisam mogao vidjeti jesu li ti ljudi udarani jer su naše kancelarije udaljene. Ujutro sam vidio da se ljudi prozivaju i uvode. Prilikom uvođenja nisam vidio da se ljudi udaraju. Bilo je par beživotnih tijela na livadi iza kapije… Poznato mi je da su tijela žutim kamionom odvezena”, izjavio je svjedok.

Dragomir Marković se prisjetio augusta 1992., kada je kao inspektor u Centru javne bezbjednosti (CJB) Banja Luka bio na uviđaju u predgrađu Karanovac jer je na Vrbasu pronađeno osam leševa.

“Uviđajem je utvrđeno da je bilo osam muškaraca, odvedeni su u mrtvačnicu i pokrenuta je istraga protiv nepoznatih počinitelja. Sjećam se da je jedan leš imao ubodnu ranu na vratu. Ta tijela su ukopana na groblju i obilježena brojevima”, posvjedočio je Marković.

Na ovom ročištu pročitan je iskaz preminulog svjedoka Smaila Crnalića u kojem je naveo da je u maju 1992. na ulici posljednji put vidio brata Dedu Crnalića. Svjedok je ispričao da je iz razgovora s ljudima saznao da je njegov brat tučen za vrijeme transporta iz Omarske na Manjaču i da je gore zaklan.

Suđenje se nastavlja 15. decembra.