U Sarajevu je u 54.godini umro Vahid Bešić Vajta, jedan od najsrčanijih i najomiljenijih boraca Sedmog korpusa Armije RBiH, rodom iz Kozarca. Iako je 11 godina bio suočen s neizlječivom bolešću, šok njegovih prijatelja i saboraca bio je veliki i zbog preranog odlaska heroja.
General u penziji Fikret Ćuskić, Bešićev komšija, saborac i prijatelj, bio je posljednju sedmicu u Fojnici, ali svakog dana na telefonskoj vezi s Vajtom, kako su ga svi zvali.
-Tek sad me pogodilo, kada je prošla noć, kada sam ujutro došao sebi i počeo razmišljati o njegovoj dženazi i pripremati počasnu jedinicu- priznaje duboko potreseni general.
Za rahmetli saborca kaže da je bio specifična ličnost, heroj u ratu koji je učio i postao izvanredan oficir i komandant bataljona, a u miru se borio za povratak u rodni Kozarac i ličnim primjerom, osnivanjem firme u svom mjestu davao poticaj drugima.
-Nevjerovatno je kako se nosio s teškom bolešću! Čini mi se da smo svi mi i njegova porodica teže od njega prihvatili njegovo stanje- s tugom govori general.
On podsjeća na jedan od najvećih ratnih podviga kozaračkih mladića, njih pedesetak koji su se u ljeto 1992. tri mjeseca krili u šumama Kozare, a kada je stigla jesen, odlučili su pokušati proboj prema Hrvatskoj.
-Vajta je bio u toj grupi koja je uspjela probiti se kroz guste četničke linije Prijedora, Dubice i Kostajnice, preplivati Unu, ući na teritorij tadašnje SAO Krajine i uspjeti se domoći slobodne teritorije u Sunji gdje su se predali hrvatskoj vojsci- kazao je Ćuskić
I umjesto da ode dalje u evropske države, Vahid Bešić vratio se u Travnik i ostao sve do kraja rata.
Dženaza Vahidu Bešiću bit će klanjana sutra u 17.00 sati ispred Mutničke džamije u Kozarcu.
Avaz
