Objava osmrtnica ubijene djece Prijedora u Kozarskom vijesniku je ogromna stvar, veća nego što se čini na prvi pogled. Prije svega zato što je ta osmrtnica učinila više na rušenju zida o kojem sam govorio, istakao je u razgovoru za Vijesti.ba novinar, dokumentarista i aktivista iz Prijedora Refik Hodžić.
VIJESTI.BA: U Prijedoru će i ove godine 31.maja biti obilježen Dan bijelih traka. Šta se tokom posljednjih godina otkako se tradiocionalno obilježava ovaj dan promijenilo u smislu podizanja svijesti o onome šta se u Prijedoru događalo 1992.godine i suočavanje sa istinom?
HODŽIĆ : U Prijedoru, kao uostalom i u ostatku Bosne i Hercegovine, zločini i postratni nacionalni politički programi su potpuno transformisali poimanje zajednice. Karadžićev koncept razdvajanja naroda nije u potpunosti uspio u fizičkom smislu jer se određen broj građana nesrpske nacionalnosti vratio i živi u gradu, ljudi idu u iste prodavnice, jednako plaćaju porez, obavljaju poslove u opštini, sudu, stoje u redovima zajedno, jedni drugima popravljaju struju.
Međutim, vlast nastoji da oblikuje društvene tokove u skladu sa Karadžićevom vizijom po kojoj je Prijedor isključivo srpski grad, i shodno tome gradi narativ o prošlosti. U tom narativu nema mjesta istini o kampanji istrebljenja nesrpskog stanovništva prvoedenoj 1992. godine, 3176 Prijedorčana ubijenih tokom tih godina jednostavno ne postoji, kao što ne postoje ni Omarska, Keraterm, Trnopolje, rušenje Starog Grada, Kozarca, Briševa i svih ostalih bošnjačkih i hrvatskih naselja. To se za gradsku vlast i sve službene dokumente grada jednostavno nije desilo. Podignut je zid oko revidirane istorije u kojoj ima mjesta samo za srpske žrtve pale za Republiku Srpsku. “Dan bijelih traka” je pokušaj da se taj zid sruši. Pet godina kasnije, zid je još uvijek tu ali smo ga dobrano urušili na nekoliko mjesta.
VIJESTI.BA: Inicijativa “Jer me se tiče” u svome saopštenju upućenom povodom obilježavanja Dana bijelih traka, istakla da je obilježavanje nije samo bošnjačko pitanje nego pitanje ljudskosti. Koliko je važno da se ljudi upravo okupe na jednoj takvoj poziciji koja hoće reći da je pitanje suočavanja sa zločinima elementarno pitanje ljudskosti?
HODŽIĆ: Jasno je da istinu o zločinima u Prijedoru danas zna ogromna većina ljudi u Bosni i Hercegovini, uključujući i Prijedor. Prijedorčanin koji kaže da ne zna šta se događalo tokom rata u našem gradu jednostavno laže, ljudi znaju. Međutim, ogromna većina je prihvatila politiku odbijanja istine kao nečega što je protivno srpskim nacionalnim interesima. Srpski politički establišment na čelu sa Dodikom je uspio ubijediti većinu građana Republike Srpske da je insistiranje na istini o zločinima i odgovornosti počinitelja velika bošnjačka zavjera kojom se nastoji urušiti RS.
Istini za volju, u tome su im zdušno pomagali i vodeći glasovi iz bošnjačkih političkih, akademskih i vjerskih krugova, prodajući sopstvenom narodu maglu kako će suđenja za ratne zločine ili tužba na Međunarodnom sudu pravde razultirati ukidanjem RS-a. U tom kontekstu se odvija borba za pravo porodica ubijene djece u u Prijedoru za spomenik u gradskom centru. Spomenik bi porodicama te djece i svim građanima koji su za jednakost (namjerno to ne svodim na Bošnjake i Hrvate, jer u toj borbi učestvuje i podržava je dobar broj Srba) predstavljao znak da je Prijedor uistinu i njihov grad, da se konačno mogu početi smatrati jednakima, da je rat stao, da je to uistinu pitanje ljudskosti a ne napad na srpske nacionalne interese, kako to Karadžićevi nasljednici nastoje predstaviti. Ja iskreno mislim da je ono što se događa u Prijedoru po ovom pitanju borba za Bosnu i Hercegovinu, za konačno okončanje rata, za ukidanje paralize u međunacionalnim odnosima nametnute nakon pada “Aprilskog paketa”.
VIJESTI.BA:Za razliku od prošle godine “Kozarski vjesnik” je ove godine objavio osmrtnicu sa imenima 102 ubijene prijedorske djece. Kako gledate na to?
HODŽIĆ:To je ogromna stvar, veća nego što se čini na prvi pogled. Prije svega zato što je ta osmrtnica učinila više na rušenju zida o kojem sam ranije govorio nego svi skupovi za “Dan bijelih traka” koji se održavaju van Prijedora, od Sarajeva do Toronta i Kanbere. To se vidi i iz prvih reakcija na njeno objavljivanje u kojima srpska udruženja boraca i porodica palih vojnika i civila pozivaju na gradnju zajedničkog spomenika svoj djeci Prijedora ubijenoj u 20. vijeku, uključujući i 990 djece ubijene tokom Drugog svjetskog rata. Motivi za ovakav prijedlog mi se nažalost ne čine iskrenim, više se tu radi o relativizaciji istine o 102 djece ubijene u proteklom ratu, ali to ne znači da ne treba razgovarati. Ovo je prvi takav istup u javnosti, što dovoljno govori o efektima našeg aktivizma i objavljivanja imena ubijene djece u Kozarskom vjesniku.
Nakon ovoga nema nazad. A ima tu i još jedna bitna stvar: nije to objavio tek bilo koji list, nego Kozarski vjesnik, jedini medij koji se eksplicitno pominje u presudama Tribunala zbog odgovornosti za podstrekavanje zločina. Naš Kozarski vjesnik, za koji su pisali veliki novinari i ljudi poput Himze Skorupana i rahmetli doktora Ese Sadikovića, koji je devedesetih služio za medijsku pripremu genocida i odstrel viđenih Bošnjaka i Hrvata. Svih ovih godina nakon rata to je ostala novina u kojoj nije bilo mjesta razgovoru o činjenicama iz prošlosti. Prošle godine su odbili objaviti istovjetnu smrtovnicu. I zato je ovo velika, velika stvar za sve Prijedorčane.
VIJESTI.BA: Prijedor se zadnjih mjeseci nalazi u fokusu javnosti zbog pokušaja prodaje Rudnika Ljubija. Znamo da Mital ne dopušta izradnju spomenika žrtvama. Kako ste Vi vidjeli ta događanja?
HODŽIĆ: Mittal se samo vodi naredbama najmoćnijeg čovjeka u Prijedoru, Marka Pavića. Kada bi im on dao znak, Mittal bi sutra počeo sa izgradnjom memorijalnog centra, u to nemam nikakve sumnje. U tom kontekstu treba gledati i sastanak direktora Mittala sa Bakirom Izetbegovićem, i posjetu potpredsjednice Federacije Melike Mahmutović Prijedoru, gdje je bilo riječi o memorijalnom centru. Očito je da Pavić i Mittal duguju SDA zbog glasova Domovine protiv prodaje Ljubije. Ostaje da se vidi da li je taj dug naplativ u formi koja bi uključivala Pavićev zaokret po pitanju prava žrtava u Prijedoru i da li je SDA uopšte zainteresovana da mu to traži. Ili će tradicionalno dobri odnosi između SDA i DNS-a ostati plodonosni samo u kontekstu ličnih interesa njihovih lidera, kako je to bio slučaj do sada.
Ti dobri odnosi nisu narušeni ni kada je Pavić “Dan bijelih traka” nazivao “gej paradom”, niti su od njih porodice žrtava ikada imale ikakve koristi, naprotiv. Međutim, čitava stvar se ne može gledati van konteksta trenutne političke turbulencije u vladajućoj koaliciji u RS-u čiji je Pavić jedan od glavnih akltera. Ja se iskreno nadam da ćemo vidjeti njegovo udaljavanje od radikalne politike Milorada Dodika. Tada bismo mogli vidjeti i ozbiljne pomake po pitanju memorijala u Omarskoj, recimo. To bi “otključalo” Prijedor.
Razgovarao: Nihad Hebibović
(Vijesti.ba)
