U IME ALLAHA MILOSTIVOG SAMILOSNOG
DRAGE PORODICE BOSANSKIH ŠEHIDA, UVAŽENA BRAĆO, MAJKE I SESTRE, CIJENJENI PREDSTAVNICI VJERSKIH, DRUŠTVENIH I POLITIČKIH INSTITUCIJA, SELAMUN ‘ALEJKUM!
JA SAM MIRSADA BEŠIĆ-NUKIĆ. KĆER SAM ENVERA BEŠIĆA, A UNUKA DŽEVADA BEŠIĆA. MOJ OTAC I MOJ DID UBIJENI SU 1992. GODINE. JA SAM TADA IMALA ČETIRI I POL GODINE. NAKON NAŠEG RASTANKA U MAJU 1992. GODINE, JA I MOJA MAJKA, KAO I OSTALI PREŽIVJELI KOZARČANI I PRIJEDORČANI, SMO KRENULE MUHADŽIRSKIM STAZAMA PO BIJELOME SVIJETU.
NA KRAJU SMO UTOČIŠTE PRONAŠLI U ŠVICARSKOJ. TU SAM PROVELA OSTATAK SVOGA DJETINJSTVA. UZVIŠENI ALLAH JE HTIO DA TU SRETNEM I SVOG BUDUĆEG MUŽA NIHADA, KOJI JE PREŽIVJEO GENOCID U SREBRENICI I POPUT MENE NASTAVIO SVOJE DJETINJSTVO DALEKO OD SVOG RODNOG KRAJA. DANAS SAM MAJKA JEDNOGA DJEČAKA OD TRI MJESECA I ZA NJEGA ŽIVIM. MEĐUTIM, MOJ ŽIVOT JE DAVNO STAO. TAČNIJE, ONOGA DANA KADA SMO JA I MOJA MAJKA IZGUBILE NADU DA ĆEMO ŽIVOG VIDJETI MOGA BABU.
DO TADA SMO ŽIVJELE U NADI DA ĆE NAM SE, IPAK, ODNEKUD POJAVITI. DA ĆE ODNEKUD DOĆI. ALI TAJ DAN NISMO DOČEKALE. UMJESTO TOGA DOČEKALE SMO DAN U KOJEM SMO DOBILE VIJEST DA SU MOJ BABO I DID, ZAJEDNO SA JOŠ DESETAK NAŠIH KOMŠIJA, NAKON BORAVKA U LOGORU TRNOPOLJE ODVEDENI U DONJI JELOVAC, OPĆINA BOSANSKA DUBICA, TE TAMO STRELJANI. STRELJAO IH JE RADNI KOLEGA MOGA DIDA.
ON JE, NAŽALOST, I DANAS NA SLOBODI. KADA SMO SAZNALI DA IH VIŠE NEMA, DA SU UBIJENI, MISLILI SMO DA NE POSTOJI VEĆA BOL KOJU MOŽE ČOVJEK DA OSJETI. MISLILI SMO DA SE TEŽE OD TOGA NE MOŽE DA DESI. MEĐUTIM, KAKO SU GODINE PROLAZILE I KAKO SU KOST PO KOST NAŠIH UBIJENIH ROĐAKA I KOMŠIJA POČELI DA PRONALAZE TIMOVI KOJI SU ZA TO ZADUŽENI NAŠA TUGA SE POČELA ISPREPLITATI SA NEKOM NOVOM NADOM.
NEOPISIVA JE TUGA KOJU SAM SVAKOGA PUTA SUSRETALA KAD GOD SAM U TRENUCIMA SVOGA ŽIVOTA IMALA POTREBU DA KRAJ SEBE VIDIM SVOGA OCA I SVOGA DIDA. DA SA NJIMA PODIJELIM DJEČIJE RADOSTI I TUGE. SA PRONALASKOM PRVIH GROBNICA I UKOPOM PRVIH ŠEHIDA NA OVOM MJESTU RODILA SE U MOM SRCU NADA DA ĆU SVOGA OCA I DIDA KONAČNO PRONAĆI.
DA ĆU BAREM ZNATI GDJE SU IM MEZARI. DA ĆU IH MOĆI OBIĆI. DA ĆU IM KRAJ NIŠANA FATIHU UČITI. ALI, MOJA NADA JE PROTOKOM VREMENA POSTALA MOJA NOVA TUGA. SVAKE GODINE BIH SA ČEŽNJOM ČEKLA NEĆE LI ME KO POZVATI I KAZATI MI DA SU MI BABO I DID PRONAĐENI. DA ĆE IM SE KLANJATI DŽENAZA. DA ĆEMO IH U MEZAR NJIHOV KONAČNO SPUSTITI.
MEĐUTIM, GODINA PO GODINA, I EVO OSAMNAEST PUNIH OD KAKO SE KLANJAJU ŠEHIDSKE DŽENAZE U MOM RODNOM KRAJU. OSAMNAEST GODINA I DEVETNAEST ZAJEDNIČKIH ŠEHIDSKIH DŽENAZA, A TABUTA MOGA BABE I DIDE JOŠ UVIJEK NEMA. NI JEDNA JEDINA KOŠČICA NJIHOVA NI DAN DANAS NIJE PRONAĐENA.
ZBOG TOGA MOJA NADA DA ĆU IH PRONAĆI SVE VIŠE BLIJEDI I POSTAJE ČEMER U MOME SRCU. MOJA NADA POČINJE DA STVARA DODATNU RANU NA MOJOJ DUŠI. JEDNU NAČINIŠE ŠTO MI OCA I DIDA UBIŠE, A DRUGU STVARAJU ŠTO NE ŽELE NI DA GROBNICE U KOJE IH KUKAVIČKI POKOPAŠE NAPOKON POKAŽU. ŠTO NE ŽELE DA NAŠU BOL BAREM MALO UBLAŽE.
ZBOG TOGA DANAS POZIVAM NA SAVJEST ONE KOJI ZNAJU GDJE SE KOSTI NAŠIH OČEVA I DJEDOVA KRIJU DA NAM TO KAŽU. POZIVAM DANAS ŽENE I MAJKE NAŠIH KOMŠIJA, POZIVAM VAS DA NAM VI KAŽETE GDJE SU NAŠI NAJMILIJI. ZAKLINJEM VAS DANAS BOLOM KOJEG SAM DOŽIVJELA KAO KĆER I UNUKA UBIJENOG DA MENI I HILJADAMA DRUGIH MENI SLIČNIH POMOGNETE.
ZAKLJINJEM VAS MAJČINSKOM LJUBAVLJU KOJU SAMO MAJKE ZNAJU KOLIKA JE. ZAKLINJEM VAS LJUBAVLJU KĆERE PREMA OCU KOJA JE SAMO ZNANA KĆERIMA I OČEVIMA. ZAKLINJEM VAS JER BOL KOJU MI NOSIMO NIKO NE ZASLUŽUJE. ZAKLJINJEM VAS SUZAMA ISPLAKANIM I NOĆIMA NEPROSPAVANIM DA NAM BAREM VI POMOGNETE DA SVOJE NAJMILIJE U MEZARE NJIHOVE ZA SVOGA ŽIVOTA SPUSTIMO I SVOJU BOL DJELIMIČNO UBLAŽIMO.
NA KRAJU, ŽELIM U IME ŠEHIDSKIH PORODICA DA SE SVIMA VAMA, KOJI STE DANAS DOŠLI DA ZAJEDNIČKI OVU DŽENAZU OBAVIMO, ZAHVALIM. NEKA VAS UZVIŠENI ALLAH NAGRADI, DUŠE NAŠIH ŠEHIDA U DŽENNETU SJEDINI, A NAMA, PORODICAMA NJIHOVIM, SABURA PODARI.
AMIN
