Od Keraterma preko Omarske,Manjace do Batkovica

Redakciji naseg portala MojPrijedor.com javio se bivsi logoras Emsud Blazevic sa svojom zivotnom pricom koju zelimo podijeliti sa vama.

Pise: Emsud Blazevic

Citiram:

Otkopavanje grobnice Tomasica ponovo je raskrvarilo nikad zarasle rane Prijedorcana. Sjecanja na torture i zlostavljanja,ponizenja,brutalna ubistva,kao i njihove aktere,vratila su se poput najcrnje more i to svjeza i jaka kao da se sve jucer dogodilo.

Nista ti jos nisi dozivio

Treci dan poslije napada na Kozarac 1992 g. kad sam priveden u Keraterm i kad sam pogledao koliko je naroda vani i unutra tad sam rekao mom komsiji : ” -Eh moj komso sta smo dozivjeli”

” – Nista ti nisi dozivio sta ces tek dozivjeti” rece on . Tako i bi.

Voznju do Omarske i gazenje po ledzima netreba objasnjavati , ali je interesantna ta vijest sto odma procuri., Idemo za Omarsku!

Odmah je pocelo odvajanje , prvi je bio Braco Denic – nerado se odazva , ali udze Tadic Milorad zvani Brk i fino ga uze ispod ruke , hajde bolan sta se bojis., Nikad se vise nije ni vratio!

Ni ime mu nije znao izgovoriti

Kad bi pocela tuca tad pocinje i tisina (valjda od straha) malo dalje od elektro radione gdje sam bio cuju se krikovi (a to ce biti Eno Alic i Emir Karabasic). Dodje nizi Sarenac u elektro radionu na vrata i kaze: Hrnic Asko , svi sute, opet on Hrnic Asko , svi sute, treci put- imal tog! A neko ce na to: nema Asko ima Jasko , e taj hajde izlazi. On usta ispod stola gdje je lezao u crnoj koznoj jakni namjesti tijelo za tucu pokretnim vjezbama 2 puta i ode.

Krikovi nam blokirali govor

E te krikove ko je prezivio ne moze biti normalan. Koliko god da su trajala ta uzasna ubistva sa odkidanjem polnih organa i to sa zubima koja su ostala u ljudskom tijelu . Poslije te brutalne tiranije muzika pa tisina , ta mukla ruzna tisina poslije koje dolazi Smrt (a svi se pitamo cija).

Nakon tih ubistava i krikova Ene , Emira i Jaska Rahmetli mi smo dva dana sa ocima pricali . Oci su nam bile govor, a usta su bila blokirana od straha koji se uvukao u kosti.

Kad mi je stavio pistolj u usta , pozelio sam smrt

Dolazili su razni koljaci da iskale bijes kao vukovi zedni ljudske krvi pa tako i Duca Knezevic.

Izdvojio je mene i jos dvojicu da se malo igra fudbala sa nama . Poceo nas je sutati po hangaru gdje su bile radione od dempera . Jednog , drugog , treceg i tako dok se nije umorio. Ja sam tad bio od 45 do 50 kg tezak , kost i koza .

Kad je Duca iznemogo rece mi -ZINI- ja zinu on mi stavi pistolj u usta , reko evo smrti fala Bogu . Kad sam se probudio neko mi rece idi operi se , ja sam posao teturati prema elektro radione opet ce neko – ne tamo! Jer su tamo tukli ostale i ja nekako oporavim prema WC-u . Nisam se smio odma oprati dok koljaci ne odu jer bi me mogli opet vidjeti , sakrio sam se u WC . Kad se smirilo izadjoh polako do spigle pogleda sva mi glava krvava , valjda me udario nekom palicom umjesto metak u usta.

Manjaca

Na Manjaci mi je najteze bilo tu noc kad smo stigli i kad su izvodili iz autobusa da jos koju ovcu zakolju . Naravno tako mrsav klecao sam na kamenoj cesti pola dana , e tu sam proplakao. Tek poslije podne smo usli u stale i tad sam malo odahnuo.

Umjesto Karlovac ono Batkovic

Doceko sam raspustanje Manjace , dosao Crveni Krst – ICC Geneve – da nas razvrstava za autobuse za Karlovac al neces na slobodu treba njima radnika . Pokupise nas, sve Hrvate i jos Bosnjaka tako namirise 532 logorasa i ispred nosa Crvenog Krsta odvezose nas u nepoznatom pravcu , opet glava dole . U Batkovicu slusamo Hrvatski Radio da smo odvedeni u nepoznatom pravcu . Nadje nas Crveni Krst al uzalud ostasmo tu jos 10. mjeseci.

Treba priznati da je taj semberski narod puno meksi od krajisnika . Po dolasku u Batkovic su nam odma ukinuli glava dole-ruke na ledja . U Semberiji sam radio na njivama , kopao repicu pa te romske kuce sto su zauzeli smo morali sredjivati za Istocno Bosanski Korpus . To su bolan kuce ko iz Filmova ! Cistio borovu sumu kod garde Panteri , stemo kace u secerani a ono ko beton , radio u Panaflexu , pravili susare za duhan .

Palili Bosnjacke kuce da UN baci i njima pomoc

U rano proljece 1993 g. kad smo razvaljivali Bosnjacke kuce po Vlasenici tad je UN baco pomoc iz zraka za Zepu i Srebrenicu . I sta su se oni sjetili , paliti Bosnjacke kuce da bi UN bacio koji paket tu njima . Dosli mi ujutro na posao nema pola kuca , svi krovovi izgorjeli , a obicno bi mi to razvaljivali i rusili jer nisu imali masine za to . Ulazimo u menzu sumsko gazdinstvo Birac a oni pustili na ozvucenje pjesmu – Nevolim te Alija zato sto si balija- i zgledaju se . Isto tako na jednom brdascetu desno od hotela kad se gleda od zgrade policije 3 do 4 dana je rovokopac kopao nesto i tovario u zuti fap kiper , poslije sam cuo da je to bila masovna grobnica .

Zelja da mu se javi jer je odrasto sa njim

Ugovorena je razmjena na Turbetu kod Travnika . Krenuli smo , dosli do B. Luke kad pocese neki ljudi ulaziti i dijeliti pakete , kad ono bi Merhamet . Nismo znali da tamo nema hrane valjda zbog blokade puteva . Stigli smo nesto prije Turbeta a oni u bijelim uniformama se nesto uzletali , pogleda ja vani i zacudi se, klimnu Ismeta G. i pogledom pokaza prema vani , a on skoci da zovne vojnog policajca Juru Bartosa (Bildera) .(Kasnije se Jure ubio sam.), koji je odrastao sa nama, a ja Icu povuce rukom na sjedalo i rece mu , ma sjedi s mirom budalo rat je a on je na drugoj strani hoces sad da izgubis glavu.

Sad sam na Zapadu i nemogu bez tableta , a slike iz Omarske ne mogu izaci iz mene , cesto me bude nocu i to divljastvo sto sam prezivio . I na kraju sam shvatio da je rat uzas koji unistava narod i poslije svog zavrsetka .