Šukrija Meholjić - Cvijet bošnjačke sudbine

Ilustracija: Šukrija Meholjić – Cvijet bošnjačke sudbine

Našoj redakciji se javio gospodin Halil Džananović.Prije par godina u Amsterdamu je gostovao autor knjige : ”Deseta vrata pakla”, g. Rezak Hukanović. Tu noć je Halil  zapisao i Rezaku Hukanoviću posvetio pjesmu “Omarska u Amsterdamu”. Nije nigdje objavljena i roveći po arhivu Halil je pronašao svoj zapis te smo počašćeni da ga prvi sa zadovoljstvom  i objavimo.

 

OMARSKA U AMSTERDAMU

 

(Za autora knjige: Deseta vrata pakla)

Noćas je u Amsterdamu
bilo kostolikih riječi

i otežanog disanja
Omamljujućeg
mirisa mastila
iz razbjenih
lobanja
Bio sam umotana u krvavu ponjavu,
u ranu, u sjemenku zla i sjećanja
zasijanu u pepeo nenicanja,
u tuđe beznađe
i svoje nepostojanje

Nema svjetla do u čovjeku
a kad ga zapale
tad nastaje
taj najgušći;
ljepljiv,
rumen
kao odrezak,
dubok,
drhtureći
mrak

Pričali smo o tom:
Kako su nam, s takvom lahkoćom,
rezali grkljane
kao da režu
svečanu vrpcu
i zvanično otvaraju
ulaz u raj

 

AMOR I NOĆNE MORE

 

Što li osjećaš, Amore

dok svojim nutarnjim bićem

u jutarnjoj vrelini hladnu jezu dotičeš

 

Znaš li da tvoji prijatelji potajno strahuju

dok mi, u svom kukavičluku,

oslonac u tvojim očima tražimo

 

Znamo li uopće kakva slika

u njima kruži i nesnosno narasta,

a još ih nisi sve odbrojao

 

Kakva li je grobna tišina

u ponorima tvoga sna,

čiju si djecu danas dotakao

 

Kom’ si konačno bol okamenio

u vidu nišana

uzaludnih opomena

 

UTOPLJENIK

 

Kad se taj zločinac utopio

i kad su ga izvadili

s obale mu je namah duša

(kunu se, svi koji su bili)

ipak- u nebo odlepršala

(kao ptica)

 

Ostalo mu, pričalo se,

vazduha u plućima

 

A ne znaju

da se skot

u majčnim suzama ugušio

i da ga je oslobeđen krik

prerezanog života zadavio

 

Još vele; sav isplavio

 

i

odlepršala mu duša

pravo u nebesa

 

ostalo, govorilo se,

malo vazduha

u jednom krilu

strvinara

i lešinara

 

 

Halil Džananović