Pise : Umihana-Hana Kekic
Postoje dogadjaji, ljudi i prostori koje insan ne može da zaboravi. Postoje trenutci koji se pamte cijeli život, postoje osobe koje sretnemo u životu i imamo osjećaj da ih poznajećmo čitav život. Postoje osobe koje upoznamo i u njima pronadjemo dio sebe.
Ja sam imala sreću da 2018 godine u dalekoj Švedskoj upoznam Hasnu Varteš ženu, majku, učiteljicu , insana sa srcem većim od Romanije na čijim obroncima leži grad Olovo gdje proživi i još uvijek živi .
Hasna Varteš je žena o kojoj bih mogla pisati danima, a srele smo se dva puta u životu, prvi put u Švedskoj , drugi put u Sarajevu.Svoj život je opisala u svojoj knjizi “Učiteljica”, i svima bih preporučila da je pročitaju.
Hasna Varteš
Hasna Varteš je majka Šehida, dušmani joj ubiše sina u Sarajevu gdje je otišao da studira. Otišao za znanjem, mladić pun života željan uspjeha i sreće. Ubili su ga, i još mnogo Hasninih đaka, kako ona kaže ,”moje djece”.
Velika je bol u Hasninom srcu , za sinom, za “njenom djecom”, ogromna, velika, ali pronađe moja Hasna mjesta u svom srcu da stavi i našu Prijedorsku ubijenu djecu.
Pronađe moja Hasna još 102 mjesta u svom velikom srcu. Pronađe moja Hasna snage u srcu, rukama i očima i izhekla 102 cvijeta za ubijenu djecu moga grada Prijedora.
Pronađe moja Hasna snage u svojim 70-tim da svojim izplakanim očima i umornim rukama otme od zaborava našu dječicu .
Pronađe moja Hasna način da poveže Olovo i Prijedor, ishekla 102 cvijeta . Napravi moja Hasna tankim nitima put od Olova do Prijedora . Put satkan emocijama, empatijom, suzama i molitvama. Put koji niko i ništa porušiti ne može.
Snaga i veličina ove žene je neopisiva, ne postoje riječi da je opišem , Hasnu treba upoznati da bi osjetili njenu dobrotu i empatiju. Osjećaj za tuđu bol i nepravdu pored svog vlastitog bola je njena snaga u borbi protiv nepravde i zaborava.
Kada mi je poslala ovu sliku poslala mi je i ovu poruku:
“Draga Hana, za tvoj rođendan je otišao ovaj buket od 102 cvjetića u Švedsku kao prilog tvojoj ideji sa izvezenim imenima ubijene djece u Prijedoru. Svako ima svoj cvjetić mojim rukama heklan kako ne bi mogao uvenuti, a svaki je fatiha. Mirsada je u Tuzli, u petak putuje i ponijeće im. Neka rade šta hoće s tim, a voljela bih da ima svaki ime i prezime sa … datumima… Grli te Hasna”
Dobila sam preko 200 poruka , ovu kada sam dobila bila sam zatečena, suze su mi potekle, a trnci su me obuzimali od glave do pete.
Šta reći osim HVALA draga moja Hasna, HVALA u moje ime, HVALA u ime roditelja i porodica ubijene djece Prijedora. HVALA u ime svih onih koji ne mogu da govore. HVALA što postojiš, Allah dragi da ti podari zdravlje i dug život , jer rijetko se takve osobe rađaju.
