PRADJEDOVINI U POHODE

NAKON STOLJEĆA POTOMAK PRIJEDORČANA IZBJEGLIH U TURSKU U POSJETI GRADU SVOJIH PRADJEDOVA

Piše: Omer ef.Redžić

Sinoć na akšamu u Čaršijskoj džamiji su nam bili musafiri, studenti iz Turske, tačnije, iz Istanbula, Ankare, Burse, te iz Moldavije. Njih petorica, Hüseyin Körpe, Ömer Yildiz, Ömer Balkan, Alican Eren, i Ejub Valentin Galatanu, koji su krenuli za potragom daleke rodbine od Huseyin Körpe, čija je pranana protjerana iz Prijedora sada već davne 1918-te u Tursku. Huseyin nije htio baciti u zaborav svoje porijeklo pa je tako došao na ideju da potraži mjesto odakle mu je pranana protjerana.

Mnogo smo razgovarali oko svih tema sa našim prijateljima, i vidno su bili iznenađeni našim gostoprimstvom, i večerom koju je za ovu priliku priredio dr. Amir Cerić, naš stomatolog iz Prijedora. Posebno je zanimljiv trenutak kad sam Huseyinu poklonio sliku glavne ulice Prijedora iz 1952. godine da pokloni svom ocu i didu, kad nije mogao sakriti suze i zagrljajima ponavljao Allah razi olsun, Allah razi olsun…

Akšam i jaciju nam je proučio svojim izuzetnim glasom, onako kako Turci to znaju, svršenik Turske medrese Omer Yildiz koji nam je i klanjao akšam namaz. Druženje nakon akšam namaza nastavljeno je u restoranu ” Ena” u sklopu Čaršijske džamije. Prevoditelj nam je bio dr. Amir Cerić.

OTKUD  VALENTIN MEĐU TURSKIM STUDENTIMA?

Poseban je zanimljiv Ejub Valentin Galatanu koji je sa svojom porodicom prije osamnaest godina prešao na Islam, zapravo sa majkom i sestrama.U razgovoru sa njim otkrili smo da mu je majka sanjala Poslanika a.s. i da joj je poslanik Muhammed a.s. u snu rekao da će primiti Islam, i na putu prema Turskoj, u avionu, prije samog slijetanja na tlo Turske izgovorili su zajedno šehadet i danas su ponosni i obrazovani muslimani jer Valentin studira u Sarajevu na Burch Univerzitetu.

Kazao mi je da do sad zna napamet polovinu Kurana i da predano uči hifz po krugovima. Moldavija, zemlja u kojoj je Valentin rođen, je sto postotno kršćanska zemlja, i u cjeloj zemlji nemaju mesdžid niti džamiju za obavljanje namaza, i čak kad vide nekog u kući da klanja bez obzira što je u privatnom prostoru, oni to strogo kažnjavaju i privode na razgovor takve vjernike muslimane. I onda  na um padnem sam sebi, i moji muslimani koji sa 17 džamija u Prijedoru nemaju gdje klanjati, i nemaju se gdje obraćati Uzvišenom Allahu.

I niko nas ne nadgleda (sem Uzvišenog Allaha), i niko nas ne prati jesmo li to klanjali ili nismo, i pomislim je li to mi zloupotrebljavamo slobodu koju nam Allah daje, i zašto?Bilo kako bilo, divno je bilo upoznati te mlade ljude pune entuzijazma i želje da obiđu našu divnu Bosnu, posebno Prijedor i naravno naše poznanstvo će se ako Bog da ubuduće nastaviti i biti ako Bog da korisno, i u Allahovom zadovoljstvu.