SAHRANAU Prijedoru egzistira neobična grupa građana

Grupa od desetak Prijedorčana, među kojima ima penzionera, beskućnika, bivših službenika i povremeno čak i propalih direktora, redovna je na  sahranama koje se obavljaju po pravoslavnim običajima. Na sahrane odlaze ne zato što poznaju familiju  ili žale za pokojnikom nego zbog obilnih zadušnih ručkova, koje sebi ne mogu priuštiti.

Sramota politike

– Kada bi mogli pojesti dobru domaću supu, pečenje, kolače, popiti rakijicu, pivo… Zato i idemo tamo. Niko nas nizašta ne pita, jer familiji nije ni do čega, a u onoj gužvi teško da će iko prići i pitati te: “Jesi li znao pokojnika?” Uglavnom, dobro se najedemo pa kući – kaže bivši službenik iz Prijedora koji je prije desetak godina, nakon propasti firme, ostao bez ikakvih primanja.

Njegovo ime poznato je redakciji, ali nas je zamolio za anonimnost zbog mogućnosti da ga neko ne prepozna. Kaže da “to ne treba biti njegova i sramota onih koji tako preživljavaju nego politike koja nas je dovela do prosjačkog štapa”.

Vodi i babu

Priznaje da je redovan uglavnom na gradskim sahranama, kao i da, za razliku od nekih koji mjesečno pojedu i po tridesetak zadušnih ručkova po cijeloj Bosanskoj krajini, ne ide po seoskim grobljima niti izvan Prijedora.

Dodaje da su mu osmrtnice “izvor informacija”, ali i dojave drugara koji na isti način preživljavaju i koji su bezmalo postali pravi profesionalci u ovakvoj vrsti preživljavanja. Tako jedan od njih na sahrane uglavnom odlazi s babom koja je u kolicima.

– To nije njegova baba. Beskućnik je i snašao se pa trenutno stanuje kod nje. Baba ništa ne pita, a njemu je dobro – kaže ovaj bivši službenik iz Prijedora te dodaje da se saznanja o sahranama uglavom razmjenjuju u jednom od parkova u centru grada.

Mnogi Prijedorčani znaju za “profesionalce” na sahranama. Božo S. kaže da ih je vrlo lako prepoznati.

– Oni najviše plaču, nariču, više čak i od uže familije – kazao nam je Božo.

Hrana i piće s grobova

– Porodica obično, mahom po pravoslavnim običajima, na grobovima ostavlja i rakiju, pogaču, poneku kutiju cigareta… Ništa od toga se ne vraća kući. Vjerovatno i to neko uzima, ali ne pratimo ko – rekao nam je Slobodan Golubović, rukovodilac u “Groblju” iz Prijedora, komentirajući ovaj fenomen.

Vučanović: Nisu krivi

I crkvenim službenicima iz Prijedora poznata je ova pojava. Jerej Vladislav Vučanović kaže da zadušni ručak nema ni smisla ni suštine. Tvrdi da je za dušu molitva, paljenje svijeća, a ne ručak.

– Samim tim, ti ljudi nisu krivi. Oni su se prosto srodili s običajima. Ako su gladni, neka jedu. Zašto bismo njih izopćili? Drugo je pitanje šta ih je dovelo do toga da nemaju šta da jedu – rekao nam je jerej Vučanović.

AVAZ/Autor: M. ZGONJANIN