Kristijan Vujčić prijedorski i BiH lovac na oluje kaže da ni u vrijeme pandemije nije odustao od svog sjajnog hobija.
– I dalje lovim oluje. Najteže je bilo tokom policijskog sata kad je jedne noći bilo grmljavine na strani koju ne vidim sa svog prozora. A htio sam to po svaku cijenu zabilježiti. I Tek u takvim okolnostima čovjek nauči da cijeni ono što se do tada činilo uobičajenim – sloboda kretanja – priča Kristijan i dodaje da uz traganje za olujama i gromovima aktivno ali bezuspješno traži novo radno mjesto s diplomom ekonomiste, smjer javna uprava.
Kristijan nažalost dijeli sudbinu brojnih koji su u vrijeme pandemije ostali bez posla i primanja, ali tvrdi da nije izgubio duh i snagu da nastavi dalje.
– Uz mene su sve ovo vrijeme bili moji prijatelji i kolege s bivšeg radnog mjesta. Upravo te neke sitnice, poput potvrde prijateljstava koja mi mnogo znače, su i pozitivne strane ovih teških vremena u kojim smo se našli ne svojom krivicom i ne nadajući se da našu do tad “monotonu” svakodnevnicu može bilo šta pokvariti – iskren je naš sagovornik koji sve poklonike oluja i gromova podsjeća na slogan zajednice lovaca na oluje “Never stop chasing”.
Otkriva i da će ubrzo prva BiH zajednica lovaca na oluje napuniti šest godina postojanja. Iza sebe imaju već nekoliko projekata od kojih je najznačajnija nomenklatura odnosno standardizacija imenovanja ciklona za oblast BiH.
– Prvi smo i po tom pitanju – kaže Kristijan i dodaje da Zajednica lovaca na oluje “Bosnia Storm Chasers” broji 30-tak članova i preko stotinu dopisnika iz svih krajeva Bosne i Hercegovine.
U međuvremenu Kristijana za vrijeme nevremena, dok mnogi traže sigurno sklonište, možete vidjeti kako s fotoaparatom u ruci bilježi vremenske neprilike. U toj potrazi za olujama i gromovima nisu ga obeshrabrile ni nezgodne i opasne situacije. A bilo ih je naravavno. Poput one od prije četiri godine kada je grom udario u drvo koje je bilo na samo dvjestotinjak metara od Kristijana.
– Sjećam se kao da je bilo danas. Padala je obična kiša, nije bilo čak ni grmljavine… Htio sam da napravim fotografiju, kad je „zasvijetlilo“. U sekundi sam pomislio kako ovaj moj fotoparat ima jak blic, kad sam čuo jaku grmljavinu. Grom je udario u drvo, na suprotnoj strani ceste, a meni je bilo krivo što ga nisam uslikao – kaže s osmijehom Kristijan.
Ipak onim koji poput njega vole oluje savjetuje da ih gledaju sa sigurne razdaljine.
– Najbolje je da to bude nekih 15. tak kilometara od fronte ili kupolastog oblaka. Tu će biti bezbjedni – poručuje ovaj zanimljivi Prijedorčanin.
Dragan Stojnić Giga/Infoprijedor.ba