Društvo, Hronika

Promovisana knjiga o Fikretu Aliću – logorašu sa žice

Fotografija izmrcvarenog, pretučenog i ekstremno mršavog čovjeka iza žice logora Trnopolje na naslovnoj strani časopisa Time obišla je i potresla svijet u ljeto 1992. godine. Ova fotografija i utjecaj koji je imala istinska su potvrda izreke da “slika govori više od hiljadu riječi”.

Fikret Alić, “logoraš sa žice”, postao je personifikacija logoraša i torture u BiH i simbol jedne nove agresije u Evropi, najveće poslije Drugog svjetskog rata. Njegova sjećanja na strahote koje je preživio zajedno sa ostalim nesrpskim stanovništvom Prijedora i okoline u knjigu “Čovjek i fotografija” pretočila je autorica Admira Fazlić.

Promocija ove knjige održana je danas u Bošnjačkom institutu u Sarajevu.

– Upravo priča o fotografiji bila je povod za naš prvi susret. Radili smo intervju za holandsku televiziju i snimali na prostoru bivšeg logora Trnopolje kada se javila ideja o saradnji – kazala je Fazlić, rođena Prijedorčanka koja je imala 11 godina kada je sa porodicom zatvorena u logor Trnopolje, gdje je provela dva mjeseca.

Danas živi u Holandiji, a Fikreta je upoznala prije nekoliko godina.

– Željela sam da pročitam više ali nije bilo ništa dokumentovano. Nakon izvjesnog vremena ponudila sam mu saradnju, da zapišemo njegovu priču. Ovo je knjiga koja se fokusira na Fikretovu priču. Njegova fotografija je bila možda i jedna od najpoznatijih fotografija u to vrijeme i danas – istakla je autorica.

Dodala je da bi voljela da i drugi ljudi izađu iz anonimnosti i ispričaju svoje priče kako bi buduće generacije znale iz prve ruke šta se zaista dešavalo i kako bi se uputila poruka da se nikada ne ponovi.

Cijela priča je mnogo utjecala na nju. Kako je kazala, psihički se morala pripremiti na to.

– Bila su to stravična dešavanja. Teško je zamisliti da su ljudi u stanju uraditi jedni drugima tako nešto ali drago mi je da će ta priča ostati iza nas – poručila je Fazlić.

Alić, čija je životna priča opisana, kaže da bi želio da ovo ne bude knjiga mržnje nego knjiga koju će čitati buduće generacije, novinari i studenti. Poručio je da rat nije nikome trebao i da se treba okrenuti budućnosti i boljem životu.

Poručio je da “ne mrzi sve ljude, nego samo ratne zločince”.

– Želio bih da vi, mlado ljudi prenesete budućim generacijama da ima mjesta za sve koji hoće da ovdje žive. U knjizi nije napisano sve, svaki dan, ali napisano je ono najznačajnije što sam proživio u logorima Keraterm i Trnopolje. U knjizi je opisana istina o patnji koja se nikome nije trebala desiti bez obzira na vjeru i naciju. Ima ovdje mjesta za sve ljude, trebamo se ujediniti i ujediniti tako i državu – kazao je Alić, koji danas živi u rodnom Kozarcu.

Poručio je da u BiH treba obilježiti sva mjesta stradanja civila iz bilo kojeg naroda, žena, djece i staraca, koji nisu imali priliku braniti se.

O knjizi su govorili i književnik Hadžem Hajdarević, historičar Jasmin Medić i u ime izdavačke kuće “Dobra knjiga” njen vlasnik i urednik Izedin Šikalo. Svi su saglasni da se radi o knjizi koju bi svaki Bosanac i Hercegovac trebao pročitati.

– U ovoj knjizi nijednom riječju se ne poziva na mržnju bez obzira na strahote koje je Alić preživio – rekli su.

Prema podacima Saveza logoraša BiH, u Bosni i Hercegovini je tokom rata 1992-1995. godine registrovano 657 mjesta zatočenja – zatvora i logora, od kojih se 57 nalazilo na području općine Prijedor. Najzloglasniji na ovom području bili su logori Omarska, Keraterm i Trnopolje. Zlostavljanje i mučenje u logorima i zatvorima širom BiH preživjelo je više od 200.000 civila, a 30.000 logoraša ubijeno je ili se još vode kao nestali.

Faktor.ba