Svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine je na suđenju za zločine počinjene u zaseoku Bukvik kod Prijedora ispričao kako se u ljeto 1992. krio u šiblju, odakle je čuo da srpski vojnici tuku civile koje su doveli.

Senadin Čaušević je izjavio da je krajem maja 1992. stanovništvo mjesta Hambarine, gdje je i on živio, protjerano iz svojih kuća, te je sa trojicom rođaka pobjegao u šumu, gdje su se skrivali duže vrijeme.

Svjedok je rekao da su u tom periodu hranu najčešće nabavljali tokom noći i malo se slobodnije mogli kretati, da su stupili u kontakt s jednim od mještana, koji im je prenosio informacije, te da su danju bili u šiblju.

Prilikom sakrivanja, kako je kazao, čuo je da dolazi kamion koji je dovezao vojnike, te je kamion dolazio još tri puta u razmaku od po 15 do 20 minuta, a zadnji put su sa vojnicima bili civili.

“Tukli su grupu civila koje su tu doveli. Poslije sam saznao da je Senadin Muhić najviše tučen. Nismo mogli vidjeti koga tuku, ležali smo. Čuo sam glas koji govori: ‘Molim vas, ubijte me, ne mučite me više.’ Kasnije sam čuo da su Muhić i osoba zvani Šara odvezeni u tom ‘tamiću’”, rekao je svjedok, koji je pojasnio da je te informacije dobio od mještanina s kojim je bio u kontaktu i da je Muhić maltretiran zbog brata koji je pobjegao iz srpske vojske.

Pored toga, svjedok je, kako je kazao, čuo da su tom prilikom ubijeni otac i sin Smail i Emsud Kadirić te da ih je nožem usmrtio vojnik s bradom.

Svjedok je naveo da su jedne prilike trojica vojnika došli u blizinu mjesta gdje se skrivao i počeli pucati po šumi, nakon čega ih je vidio da idu prema kući muškarca, kojeg su tukli dok je držao ruke u zraku i da ih je čuo da govore: “Ko je spremao, ko je dolazio…”, te su tražili da ih vozi konjskim kolima.

U blizini je, prema njegovim riječima, bilo vojnika koji su pretresali teren te se stalno moglo čuti: “Vidim te, izlazi”, a s njima je bio oficir sa dvogledom.

“Vojnik crne ravne duge kose je pitao: ‘Kapetane, mogu li zolju da ispalim u potok?’, nakon čega je ispalio”, ispričao je svjedok i pojasnio da se 22. augusta 1992. priključio konvoju koji je išao za Travnik.

Tužilaštvo je predočilo dio iskaza iz istrage u kojem je naveo da je “vojnik kovrdžave kose pitao kapetana da ispali zolju”, ali je svjedok rekao da je to bilo davno, kao i da je poslije čuo da je taj vojnik bio svirač koji je živio u Ljeskarama.

Optužnica tereti Ranka Babića, Bratislava Bilbiju i Đuru Adamovića, bivše pripadnike Vojske Republike Srpske (VRS), za zločin protiv čovječnosti počinjen na području Prijedora, a na teret im je stavljeno da su u augustu 1992. u zaseoku Bukvik odvojili više muškaraca bošnjačke nacionalnosti, a potom učestvovali u njihovom mučenju, zlostavljanju i ubistvima.

Odgovarajući na unakrsna pitanja Odbrane, svjedok je pojasnio da kamion s vojnicima nije vidio, ali da je po zvuku motara mogao čuti da se radi o “tamiću”, što mu je kasnije potvrdio mještanin s kojim je bio u kontaktu.

“To vozilo nas je ujutro probudilo”, kazao je svjedok i dodao da je iz pravca Ljeskara dovozio vojsku te se prema istom mjestu vraćao.

Nastavak suđenja je 9. septembra.

 

Autor: /BIRN