Na suđenju za zločine počinjene u zaseoku Bukvik kod Prijedora, svjedok Državnog tužilaštva je izjavio kako je čuo da su ubijeni Smail Kadirić i njegov sin, kao i da su još trojica muškaraca odvedena.

Nail Poljak je kazao da su vojnici došli po njega i njegovog brata i saopćili im da idu na zborno mjesto u Rizvanovićima, gdje su došli autobusi, u koje je ulazio, prema njegovim riječima, vojnik sa činom kapetana, koji se nije predstavio, ali da je čuo Radeta Bilbiju kako ga oslovljava “Babić”.

“Ušao je u autobus, da vidi ima li starih ljudi. Pokazao sam mu potvrdu koju sam dobio od komande da moju porodicu ne smije niko dirati bez njihovog znanja. Izašli smo vani, a Rade Bilbija govori Babiću da nam se daju dva vojnika i da se vozimo kući”, naveo je svjedok.

Dodao je kako se vratio kući, ali da je ubrzo otišao u Bukvik, gdje je ostao par dana, i da je tu više ljudi bilo u jednoj kući kada je došla vojska.

“Babić i ‘Bajica’ su ušli i rekli da se ne bojimo. Prvi mi se obraća Babić i kaže da se ne moramo bojati. Ponudio je pomoć u hrani. Mislim da sam među vojnicima vidio Đuru Adamovića. To su sve komšije, ljudi iz Ljeskara”, ispričao je svjedok, koji je u sudnici prepoznao Adamovića, Ranka Babića i ‘Bajicu’ kao optuženog Bratislava Bilbiju.

Kada je vojska otišla, svjedok je, kako je rekao, čuo da su ubijeni Smail Kadirić i njegov sin, ali da nije vidio njihova tijela i da su trojica odvedena, nakon čega se s porodicom i više ljudi sklonio u kuću Radeta Bilbije, koji im je na raspolaganje stavio svoju imovinu.

“Zahvalio bih se Babiću i ‘Bajici’, koji su moju porodicu hranili četiri mjeseca dok smo bili u dvorištu kuće Radeta Bilbije. Dvije sedmice smo bili u Trnopolju, a Babić i njegova supruga su nam biciklima donosili da jedemo”, kazao je svjedok.

Odbrani je svjedok odgovorio kako nije čuo da je Babić izdao bilo kome neku naredbu, niti je od njega imao neprijatnosti.

Optužnica tereti Babića, Bratislava Bilbiju i Adamovića, bivše pripadnike Vojske Republike Srpske (VRS), za zločin protiv čovječnosti počinjen na području Prijedora, a na teret im je stavljeno da su u augustu 1992. u zaseoku Bukvik odvojili više muškaraca bošnjačke nacionalnosti, a potom učestvovali u njihovom mučenju, zlostavljanju i ubistvima.

Svjedok sa pseudonimom “C” je izjavio da se u ljeto 1992. s bratom krio u šumi kada je došla vojska, da je kapetan bio s fasciklom, te da je s bratom i Smailom Kadirićem tjeran da kopaju rupu u šljiviku i da su ih tom prilikom tukli, kao i da je jedino mogao prepoznati Adamovića.

Dodao je da je u njegovoj blizini ubijen Smailov sin, ali da nije vidio ko je to uradio, i da je ubijenog odala supruga, koja je vojnicima rekla da u kući ima pištolj, koji su našli.

“Vojnik je Smailovom sinu prislonio pištolj u glavu. U tom momentu okrećem glavu. Pucnja nije bilo. Čulo se povlačenje okidača, ali nije opalio. Onda čujem neki zvuk. Vidim njega da se sav skupio… Stavili su ga u kolica. Jedan kaže da mu se dâ vode i da će ostati živ. Umro je. Kapetan nam kaže da ga zakopamo”, ispričao je svjedok.

Odbrana je svjedoku predočila iskaz iz istrage u kojem je naveo da su ga tukli ljudi koje ne zna, i nije spomenuo Adamovića, ali je odgovorio da je tom prilikom bio okrenut leđima i da nije mogao vidjeti ko ga tuče, već da je pretpostavio da su to radili prisutni vojnici.

Svjedok je rekao da je vojska upregla konje i kola s brašnom, da su sa sobom poveli neke momke i Smaila Kadirića, čijeg sina su on i brat sahranili, a kasnije i njegovog oca kada su čuli da je ubijen.

Dodao je da je prilikom sahranjivanja Smaila Kadirića vidio povrede na glavi, dok je njegov sin imao tragove krvi na leđima.

Nastavak suđenja je 16. septembra.

Detektor.ba