Život

Rebeka Isaković iz Austrije poklonila sprat svoje kuće

Emsa konačno može mirno spavati

BOSANSKA KRUPA Dobri ljudi pomažu beskućnici Emsi Hodžić
Rebeka Isaković iz Austrije poklonila sprat svoje kuće

Emsa konačno može mirno spavati

Emsa konačno može mirno spavati


Prijedorčanka, beskućnica Emsa Hodžić (50), o kojoj smo nedavno pisali u našem listu, napokon je dobila zasluženi krov nad glavom i topli dom. Još samo prije mjesec i po živjela je u sobi bez ikakvog namještaja, na podu oblijepljenom pločicama, napuštene i devastirane kuće u bosanskokrupskom naselju Govedarnica.

Novi dom

Njen krevet bila je humanitarna spužva i jedna deka koju je dobila u Crvenom križu, s nešto odjeće. Zahvaljujući Rebeki Isaković, dobroj i humanoj Krupljanki koja živi i radi u Austriji, njenoj sreći nije bilo kraja. Dodijelila joj je smještaj, sprat svoje porodične kuće u koji je uselila.

Emsin krevet bila je humanitarna spužva i jedna deka

Emsin krevet bila je humanitarna spužva i jedna deka

Posjetili smo je u novom domu s Halidom Ibrahimović, koordinatoricom kućne njege Crvenog križa u Bosanskoj Krupi, koja se još brine o Emsi.

– Kad smo pričale preko Skypea rekla mi je nemoj plakati, ja ću ti dati kuću u kojoj možeš stanovati dok si živa. Na proljeće, ako budem živa i zdrava, Rebeka mi je obećala sanirati stan u prizemlju kuće i prevesti mi ga na trajno korištenje. Privremeno sam u njenom stanu, dok mi ne osposobe prizemlje. Zahvaljujem svima koji su mi pomogli, a posebno Crvenom križu. Kad sam uselila u kuću, dobila sam nešto hrane, novaca i ogrjeva. Narod mi je za Bajram donosio i kurbane – ističe Hodžić.

Kaže da se nakon useljenja ponovo rodila.

– Rebeki ne mogu zamijeniti majku, ali joj mogu pokloniti ljubav i toplo je dočekati kada dođe iz Austrije. S Rebekom se čujem svake sedmice telefonom jer me nazove i obavezno upita, je li ti šta fali, nemoj misliti ni našta, lezi, uživaj i odmaraj se – kaže Emsa i dodaje kako se nada njihovom susretu za Novu godinu.

Nesretan brak

Emsa je s godinu i po ostala bez majke koja je umrla, a tri godine je imala kad joj je umro otac.

– Komšinica me hranila do trinaeste godine kada sam se morala silom udati. Imala sam nesretan brak. Imam dva sina koji su sada oženjeni u Americi, ali nemamo kontakta. S njima je i moj bivši suprug, snahe, unučad. Crveni križ je moja familija. U Prijedoru i Sanskom Mostu imam braću koji mi ne mogu pomoći. Sestra me zvala za Bajram, čestitala i pitala kakva je to sramota da sam se javila u novine – ističe Hodžić.

Stalna briga Crvenog križa

Halida Ibrahimović, koordinatorica kućne njege Crvenog križa u Bosanskoj Krupi, kaže kako je Emsa bila i ostala njihova briga.

– Ja sam najjača spona između Emse, Centra za socijalni rad, općinskog načelnika i Crvenog križa. Što god uradim, oni to prihvate. Emsa je naš najteži slučaj jer je beskućnik. Ona nema svoga krova i kod nje najviše cijenim što svaku moju kritiku prihvati i ne ljuti se, i posluša me – kaže Ibrahimović.

Dodaje kako joj je s kćerkom Manonom, iako živi od penzije, uplaćivala kruh o čemu nije nikome govorila.

S. Tulic, Avaz

Leave a Reply