Predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece Prijedora Fikret Bačić kazao je da su i jučer, kao i prethodnih godina, na trgu u Prijedoru simbolično položene 102 ruže koliko je i ubijene djece ovog grada te 1992. godine. Kako je dodao, radnici Komunalnog javnog preduzeća su ih uklonili odmah nakon odlaska roditelja koji su na dostojanstven način odali počast djeci koja su ubijena.
“Prethodnih godina te ruže koje smo ostavljali na trgu su stajale na istom mjestu i po cijelu noć sve do jutarnje smjene kada se čisti grad, međutim, sada ne znam po čijoj naredbi su se odmah uklonile nakon obilježavanja i našeg odlaska. Meni to ne smeta jer smo mi svi prisutni dok smo bili na tom trgu uradili sve ono za što smo imali i cilj i zbog čega smo se na kraju okupili i poslali svoju poruku gradskim vlastima i cijelom svijetu jer obilježavanje Dana bijelih traka nije više samo u Prijedoru već se obilježava na svjetskom nivou”, kazao nam je Bačić.
Ova tema je posebno bolna za Fikreta Bačića kojem je 1992. godine Vojska Republike Srpske u Prijedoru ubila 29 članova porodice. Među njima su bili supruga i dvoje maloljetne djece sin Nermin i kćerka Nermina. Potraga za kostima najmilijih još nije okončana, a bol je sve veća.
“Ja sam dio savjetodavnog odbora pri Institutu za nestale osobe i cilj nam je da se pronađu tijela svih žrtava bez obzira na nacionalnost. A ja poručujem svima kojima je neko ubijen u ratu da istraju, da se bore da se procesuira onaj koji je počinio zločin jer to je nešto što ne smije ostati nekažnjeno”, naglasio je Bačić.
Međutim, 28 godina poslije, vlasti Prijedora u kojem su počinjeni stravični zločini ne žele dopustiti da se izgradi spomenik ubijenoj djeci.
Kako nam je ispričao Bačić, roditelji ubijene djece su 2014. godine ukazalči vlastima Prijedora na poštivanje peticije za izgradnju spomenika za 102. ubijene djece. Dodao je da je do sada sakupljeno 1.175 potpisa, a koje su potpisali Bošnjaci, Hrvati i Srbi te je nakon toga zahtjev upućen vlasti. A taj spomenik bi svim roditeljima značio mnogo, kako kaže, jer bi se na tom mjestu mogla u svaka doba odati počast svim žrtvama i to bi bila jedna vrsta priznanja svega što se dogodilo.
“Međutim, za gradske vlasti to je nešto drugo i oni bi sa svojim priznanjem poslali poruku javnosti da se to dogodilo i da su ipak ubijana nedužna djeca Prijedora uz 3.176 ostalih žrtava. Dakle izgradnja spomenika je priznanje ubijanja djece, a oni to ne žele. Također, kada smo uputili zahtjev za njegovu izgradnju, to je naišlo na veliku odbojnost, čak se nije moglo ni pregovarati. Čekao sam godinama da budem primljen kod gradonačelnika i obavim razgovor s njim i zahvaljujući angažovanosti raznih međunarodnih institucija i brojnim pritiscima pregovori su otpočeli. Tokom prošle i početkom ove godine došli smo do dogovora koji je malo otvorio vrata tom spomeniku jer niko više ne spori da takav jedan spomenik ne može biti u Prijedoru, međutim, sada je problem lokacija. Mi smo ponudili sedam lokacija za koje gradske vlasti nisu dale nikakvo mišljenje i postigli smo dogovor da stručne službe iz gradskih vlasti daju svoje mišljenje. Imaju dostavljene fotografije svih lokacija uz objašnjenje i na njima je da daju mišljenje i na kraju odluče. Nakon toga ćemo imati sastanak i ispisati idejno rješenje za izgradnju spomenika nakon što se odobri”, zaključio je Bačić.
Podsjećamo da su 31. maja 1992. godine, srpske vlasti putem Radio Prijedora naredila da svo nesrpsko stanovništvo stanovništvo okači na svoje kuće bijele čaršafe, a da na ruke vežu bijele trake. Na ovaj dan je osnovan i logor Omarska, kroz koji je prošlo više od 3.300 zatvorenika.
Prijedorčani su se jučer kao i svake godine mirnom protestnom šetnjom do Gradskog trga, još jednom sjetili 3.176 ubijenih, među kojima je 102 djece.
A. B./KLIX
