Društvo, Hronika, Prvi Mart

Sretan nam 1. mart Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine

 

Danas je 1. mart: Sretan vam Dan nezavisnosti uz pet želja za našu domovinu

 

Nije zgoreg podsjetiti se da je tog dana širom planete odaslana poruka da građani jedne male zemlje žele samostalno upravljati svojim životima. Njih 63,6 posto izašlo je na birališta, a od tog broja njih 99,7 izjasnilo se da želi živjeti u novoj BiH, zemlji svih njenih naroda i građana.

Proslava rođendana nezavisnosti provodi se kao u većini zemalja svijeta. Dobro, kao u većini zemalja “podijeljeno sa dva” s obzirom na raspoloženje u Republici Srpskoj. Također, kao i svaki rođendan, našoj još uvijek mladoj državi trebali bi da joj požalimo sreću ili poželimo neku specifičnu budućnost.

Pokušajmo onda da saberemo bar pet dobrih naljepših želja za našu domovinu, a time i za nas same. Ne samo za 63,6 posto, nego i za onih 36,4 posto koji su ostali kućama ili pravili barikade tog ranog proljeća.

S obzirom da je posljednji registrovani prosjek plate u BiH nešto iznad 900 konvertibilnih maraka, zaželimo Bosni i Hercegovini da u 27. godini suverenog postojanja dostigne lijepu cifru od 1.000 KM prosječne plate. Naravno, uz detalj da na prosjek utječe rast plata u realnom sektoru, a ne u državnom aparatu.

Većina građana će se složiti da bi lijepa rođendanska želja dobro došla i penzionerima. Najniža penzija u Federaciji BiH tokom januara bila je 348 KM, dok je u RS-u oko 190 KM. Ne bi bilo loše zaželjeti rast od barem 10-15 posto (ne budimo drski) ili da one iznose barem 50 KM više od Novalićevog plana – 450 KM, u oba entiteta, za početak.

Kada smo već počeli da se razbacujemo novcem, što ne bismo našoj državi poželjeli da se i ona razbaca parama kada je u pitanju gradnja autoputeva. Razbaca parama i tenderima koje neće ponavljati iznova, i iznova…i iznova. Zaželimo nove kilometra kod Počitelja, južno od Tarčina, sjeverno od Zenice, sjeverno od Doboja.

Naše komšije će na ljeto početi graditi svoj dio autoputa Sarajevo – Beograd. Što ne bismo i mi? Zaželimo Bosni i Hercegovini i prve kilometre oko Bijeljine, Tuzle i Brčkog, prve kilometre brze ceste od Sarajeva do Višegrada.

Jer smo, da se ne lažemo, već ušli u domen bajki, a ne razbacivanja, što ne bismo poželjeli i kandidatski status za članstvo u Evropskoj uniji. Ili u najmanju ruku garanciju da će se to desiti u prvim danima 2020. godine. To možda i nije samo priča braće Grim?

Poželimo i snagu za naše mlade građane, a koju će je iskoristiti da ostanu u BiH i da nađu ne bilo kakav posao, nego posao dostojan čovjeka, kako ga ne bi morali tražiti u Sloveniji, Austriji i Njemačkoj. I kako nove generacije Bosanaca i Hercegovaca ne odgajaju u tuđoj zemlji.

Ostale ideje o tome kako bi Bosna i Hercegovina trebala izgledati ostavljamo i čitateljima portala Klix.ba kojima želimo sretan Dan nezavisnosti i snagu da ne odustanu ove 2019. godine i da još jednom pokušaju zajedno sa svojim komšijama izgraditi bolju ulicu, grad i zemlju.

A to se počinje glasanjem na referendumu unutar sebe: Da li si za BiH, zemlju svih njenih naroda i građana…sa jednakim šansama za sve, bez obzira na ime i stranačku iskaznicu.

 

 

KLIX