Hronika, Politika

Srpski predstavnici su u Dejtonu priznali nezavisnost BiH

Dr.Jasmin Medić

Mladen Ivanić i drugi srpski političari iz RS se konstantno pozivaju na Daytonski sporazum. On nije samo legalizirao entitete u Bosni i Hercegovini nego su potpisom na njega i od, uslovno rečeno, srpske strane priznate međunarodne granice Bosne i Hercegovine i njena nezavisnost. Dakle, „daytonska“ Bosna i Hercegovina je pravni nasljednik Republike Bosne i Hercegovine sa drugačijim unutrašnjim uređenjem, istakao je u razgovoru za Vijesti.ba historičar Jasmin Medić.

VIJESTI.BA:  Četrnaestim kogresom SKJ i zvanično je počeo raspad SFRJ. Može li se reći da se BiH mogla u političkom smislu, uslovno rečeno, bolje pripremiti za događaje koji su uslijedili. Da li su propuštene neke prilike za bolje političko pozicioniranje tadašnje Republike i stvaranje jednog šireg saveza koji bi eliminirao one snage koje su destruktivno utjecale na tadašnji politički život, pozivajući se kasnije na legitimitet jednog dijela naroda u BiH.

MEDIĆ: Teško je odgovoriti na pitanje da li se Bosna i Hercegovina mogla bolje pripremiti, imajući u vidu sve unutrašnje i međunarodne faktore, za događaje koje su slijedili. Mišljenja sam da bosanskohercegovački politički predstavnici nisu vjerovali u mogućnost disolucije Jugoslavije. Usudit ću se reći da se u Bosni i Hercegovini, za razliku od drugih republika, najviše vjerovalo u ideju jugoslovenstva i opstanku Jugoslavije kao zajedničke države. Nakon što je pitanje budućnosti Jugoslavije postalo aktuelno političko pitanje, politički predstavnici Bosne i Hercegovine su predlagali i „asimetričnu federaciju“ (prijedlog Izetbegović – Gligorov) te su se zalagali isključivo za onu Jugoslaviju koju će činiti svih šest republika i dvije autonomne pokrajine. Svaka druga opcija bila bi “krnja Jugoslavija” sa srpskom dominacijom. Bosanskohercegovački politički predstavnici, u tom periodu, još uvijek su vjerovali u neutralnost Jugoslovenske narodne armije. Tu je i odgovor zašto se nisu stvarali preduslovi za eliminaciju destruktivnih snaga.

VIJESTI.BA: Od kakvog je historijskog značaja sjednica predsjedništva bivše države od 16.oktobra 1990.godine i kakvi su prijedlozi tada bili na stolu?

MEDIĆ: Na sjednici Predsjedništva SFRJ 16. oktobra 1990. godine od strane predstavnika Srbije i Crne Gore iznesen je prijedlog da, ukoliko Jugoslavija ne bude federalno uređena sa jakom centralnom vlašću, dođe do podjele onih republika u kojima su Srbi činili ravnopravan narod. To se odnosilo prvenstveno na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu dok se istovremeno odbijalo Kosovu priznati status republike. Hrvatska i Slovenija zastupale su koncept konfederalnog uređenja Jugoslavije, a predstavnici Bosne i Hercegovine i Makedonije federalno uređenje sa šest republika i dvije pokrajine. Bez obzira što je to bio samo prijedlog predstavnika Srbije i Crne Gore kojeg Predsjedništvo nije usvojilo, hrvatski Srbi predvođeni SDS-om krenuli  su u osnivanje „paradržava“ samo dva mjeseca nakon spomenute sjednice. Taj protuustavni akt ujedno je i pokazao da su oni koji navodno zagovaraju opstanak Jugoslavije ne poštuju njen Ustav. Isto se kasnije desilo i u Bosni i Hercegovini.

VIJESTI.BA: Zadnjih dana u prilici smo od srpskih političara u BiH čuti brojne optužbe za formiranje paralelenih institucija od strane Bošnjaka, iako razumije se nisu formirane nikakve paralelne institucije. Kakvu ulogu je odigralo stvarno formiranje paralelnih institucije u BiH prije samog početka agresije na BiH.

MEDIĆ: Neka obrazlože ko čini sastav tih paralelnih institucija, kakva im je funkcija i koja politička tijela imaju. Za razliku od toga, nelegalno i protuustavno su, od septembra do novembra 1991. godine, formirane srpske autonomne oblasti koje su imale i svoja sjedišta, svoje skupštine, planove rada i jasno definisan teritorij. Proistekle su iz zajednica opština da bi 9. januara 1992. godine bila, opet protuustavno, proglašena „Srpska republika BiH“ u čiji sastav su ušle sve srpske autonomne oblasti i koja je obuhvatala čak 63% teritorije Bosne i Hercegovine. Sve ove radnje predvođene su SDS-om koja je imala bezrezervnu podršku režima Slobodana Miloševića i JNA, a odluke donosila bez saglasnosti bošnjačkog i hrvatskog naroda. Treba imati u vidu da su Srbi uživali status konstitutivnog naroda u Bosni i Hercegovini, a da su istaknuti dužnosnici „Srpske republike BiH“ namijenili da u novoj srpskoj državi ostane tek zanemariv postotak nesrpskog stanovništva i da u najboljem slučaju imaju status nacionalnih manjina. Izjave tih dužnosnika, rezultati genocida i drugih ratnih zločina jasan su dokaz tome.

 VIJESTI.BA: Skupština Republike Bosne i Hercegovine 28. februara 1995.godine donijela je odluku po kojoj se 1.mart proglašava Danom nezavisnosti Bosne i Hercegovine. 22. maja 1992. tadašnja Republika BiH zvanično je primljena u Ujedinjene nacije. Direktan razlog za to bili su rezultati referenduma i proglašenje nezavisnosti. Koliko su u tome kontekstu deplasirane tvrdnje predsjedavajućeg Ivanića o 1.martu koje plasira zadnjih dana? 

MEDIĆ: Mladen Ivanić i drugi srpski političari iz RS se konstantno pozivaju na Daytonski sporazum. On nije samo legalizirao entitete u Bosni i Hercegovini nego su potpisom na njega i od, uslovno rečeno, srpske strane priznate međunarodne granice Bosne i Hercegovine i njena nezavisnost. Dakle, „daytonska“ Bosna i Hercegovina je pravni nasljednik Republike Bosne i Hercegovine sa drugačijim unutrašnjim uređenjem. No, ako je 1. mart političko pitanje, onda neka se o njemu otvori šira rasprava. Samo što će se morati dati i odgovor na pitanje da li je postojala alternativa raspisivanju referenduma kada imate nelegalno proglašene „paradržave“ sa svim institucijama na svojoj teritoriji, JNA kao jednonacionalnu srpsku vojsku i zvanični Beograd protiv sebe. Bilo bi zanimljivo vidjeti ponašanje političara u RS kada bi na 2/3 teritorija tog entiteta imali proglašene „bošnjačke autonomne oblasti“, „do zuba“ naoružane Oružane snage BiH protiv sebe uz svu materijalnu i logističku podršku iz susjedne države. Naravno, do toga neće nikada doći.

VIJESTI.BA: BiH je proglašavanjem nezavisnosti stekla svoj vanjski suverenitet koji je u međunarodnim odnosima bitniji nego unutarnji. Tokom 25.godina nezavisnosti taj vanjski suverenitet nikada nije došao u pitanje, čak ni u ratu, jer smo sa jedne strane imali legalnu vladu i odmetnike koju su se tek putem zločina nametnuli kao politički faktor. Jedino osporavanje suvereniteta BiH dolazi iznutra. Na osnovu čega danas pristalice secesionizma tvrde da je BiH nestabilna i zemlja pred raspadom i čiju podršku u tome imaju?

MEDIĆ: Pristalice secesionizma kontinuirano dovode do nestabilnosti ove države. Kao ključni destabilizator stanja u ovoj državi, njima i jeste u interesu da Bosnu i Hercegovinu prikažu kao nestabilnu državu. Uz to imaju i otvorenu podršku Srbije i Rusije kao međunarodnog faktora. Ipak, stalno ponavljanje da je Bosna i Hercegovina nestabilna i država pred raspadom ne ide dalje od običnih populističkih fraza i svjesni su toga i zagovornici secesionizma. A kada pričamo o unutrašnjem odnosu, zašto ne postaviti i neka druga pitanja: Da li je RS onda stabilna i moguća, ako su prema Ustavu RS Bošnjaci i Hrvati ravnopravan narod u tom entitetu, a njihov  se stav po bilo kojem pitanju ne uvažava? Zašto zagovornici postojanja RS-a kontinuirano, na taj način, krše čak i entitetski Ustav? Takvim kršenjem Ustava pokazujete i da je RS nestabilna i nemoguća kao bilo kakva administrativna jedinica u bilo kakvom statusu. Nemoguće je na jednoj razini zagovarati jednu politiku, a na drugoj zanemariti to isto.Zašto ne aktualizirati i taj problem?

Razgovarao: Nihad Hebibović

(Vijesti.ba)