Danas se širom Bosne i Hercegovine obilježava Dan bijelih traka, na današnji dan 1992. godine srpske vlasti izdale su naredbu cijelom nesrpskom stanovništvu Prijedora da istaknu bijelo platno na svojim kućama, i da svi nesrbi, uglavnom Bošnjaci i Hrvati na javnim mjestima nose bijele trake. Bio je to uvod u strašne zločine koji će se desiti u Prijedoru.

Selo Zecovi pored Prijedora nije zaobišla nesreća.

Svjedočenja žrtava

Vojska RS-a je prvi put u selo došla 23. jula 1992. godine i odvela sve punoljetne muškarce, priča Asim Hopovac, koji je, sa svoja dva sina, bio među odvedenim.

“Nas je muške otjeralo dole, prema logoru. Usput, iduć’ dole prema logoru, viđ’o sam ubijenih. Ubijena su i dva moja sina.”

A vi ste bili u kojem logoru?!

“Keraterm, pa onda oš’o u Trnopolje.”

U selu su ostale žene i djeca. Najmlađe je imalo dvije godine. Dva dana poslije, vojska se vraća u Zecove i strijelja stanovnike. Zijad Bačić, tada 15-godišnji dječak, bio je posljednji u redu kada je naređeno da izađu iz kuće. Prije njega izašlo je 17 žrtava.

“I dok sam tražio svoje cipele da obujem, oni su već – moja mati, dva brata i sestra i svi ti ukućani što su bili – bili tu u grupi. Kad je krenulo pucanje, znači, ja sam u momentu obuvao cipele, kad je krenulo, pobjegao sam tu – bila je kuća još jedna. Za ćošak kuće ja sam se sakrio”, prisjeća se Bačić.

Spasio ga komšija Srbin

Na isti način te noći ubijeno je 29 djece i žena. Kada je u selu zavladala tišina, Zijad se zaputio do kuće komšije Srbina, čovjeka s čijim je sinom dijelio školsku klupu.

“Mislio sam da će on da me spasi. I otiš’o sam prema njegovoj kući. To je nekih kilometar udaljeno od ovoga mjesta. I tako je i bilo, on je mene primio kod sebe u kuću i čuvao me osam dana. On me faktički i spasio”, prepričava Bačić.

Ali, nije uspio spasiti sebe i svog sina. Ubijeni su nakon Zijadovog bijega iz sela.

“Taj Srbin i njegov sin ubijeni su do kraja 1992. godine pod nerazjašnjenim okolnostima i pokopani su ovdje. Supruga – danas zaštićeni svjedok istrage – ne želi da se njihova imena spominju javnosti”, javlja Kurić.

Zijad je iz Prijedora prebjegao u Travnik, potom otišao u Hrvatsku i, na kraju, u Njemačku. U Zecove se vratio 2000. godine. Posmrtni ostaci 29 ubijenih žrtava na lokalitetu Gradina još nisu pronađeni.

 

OSLOBODJENJE/AL JAZEERA BALKANS