Svjedok Tužilaštva BiH je izjavio kako je u julu 1992. godine u zaseoku Gradina (opština Prijedor) vidio optuženog Iliju Zorića i još jednu osobu kako pucaju u pravcu njegove porodice.
Zijad Bačić je rekao da je u večernjim satima 25. jula 1992. godine sa 17 osoba, uključujući i njegovu majku, dva brata i sestru, prešao u strininu kuću, te da se u jednom trenutku čula pucnjava.
Iz potkrovlja je svjedok vidio kada je gorjela jedna kuća, i po pucnjavi, koja je bila sve jača, zaključio da idu prema njima.
Bačić se prisjetio da je čuo muški glas koji je naredio da svi izađu iz kuće. Naglasio je da je on posljednji izlazio iz kuće i da je tada u avliji vidio vojnika s “kapuljicom”, kojem su se samo oči vidjele, i Iliju Zorića, koji je stajao na putu naslonjen na ogradu i držao automatsku pušku.
Njegova porodica je, kako je naveo, u grupi stajala u dnu dvorišta.
“Ta dva vojnika, taj ‘maskirni’ i Ilija Zorić, počinju pucati iz automatskog naoružanja prema grupi (…) Čula se vriska žena i djece”, kazao je Bačić i dodao da je pretrčao do iduće kuće, kod koje se sakrio.
On je rekao da je vidio tijela kako leže i ruku vojnika “kako pištoljem puca ako je mislio da je neko živ”. Napomenuo je da je njegov brat imao žutu majicu i da je vidio kako od pucnja “skače majica”.
Svjedok Bačić je izjavio da je bježao prema kući Ibrahima Bačića kada je čuo pucnjavu i glasove, te da je sto posto siguran da je čuo glas Željka Grbića kako kaže: “Ne pucajte više.” Kod kuće Ibrahima Bačića vidio je tijela žene i dvoje djece, koja su tu bila i kada se vratio nakon par dana, kada je uočio još jedno tijelo.
Uz pomoć komšija srpske nacionalnosti svjedok je, kako je istaknuo, napustio ovo područje. Dodao je da posmrtne ostatke članova svoje porodice nikad nije pronašao.
Za ubistva, mučenja, seksualno nasilje, uništavanje i oduzimanje imovine stanovnika sela Zecovi u julu 1992. godine, optuženi su Dušan Milunić, Radomir Stojnić, Radovan Četić, Duško Zorić, Zoran Stojnić, Željko Grbić, Ilija Zorić, Zoran Milunić, Boško Grujičić, Ljubiša Četić, Rade i Uroš Grujčić, Zdravko Antonić i Rajko Gnjatović.
Prema optužnici, Milunić je bio komandir Rasavačke čete 6. bataljona 43. brigade Vojske Republike Srpske (VRS), Radomir Stojnić komandir Rezervne stanice milicije Rasavci, a Radovan Četić predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) i Kriznog štaba za selo Rasavci. Ostali su bili pripadnici Rasavačke čete, milicije te drugih formacija.
Svjedok Bačić je naveo da je prije desetak dana Zdravko Antonić “Liko” telefonom pričao s njegovim bratom i tom prilikom mu kazao da su “vaše pobili Ilija i Duško Zorić”. Napomenuo je i da mu je rekao da se raspravljao s Ilijom zašto ne prizna da ih je pobio, na šta mu je Ilija kazao “da je Duško njih pobio, a da je on sjedio“.
Svjedok je dodao i da je Antonić njegovom bratu rekao da “Grom i Patak iz Rasavaca” znaju gdje su tijela članova njihove porodice.
Odbrana Antonića je kazala da se telefonski razgovor jeste desio, ali da to nije bila tema razgovora, niti su spominjana ičija imena.
Na pitanje Odbrane Ilije Zorića zašto u izjavama do 2014. godine nije rekao da je Zorić pucao, svjedok je kazao da je uvijek govorio da je vidio Iliju, te da je moguće da ga istražitelj nije direktno pitao.
Odbrana je upitala i da li je prilikom davanja izjave za BIRN-ovu emisiju “TV Justice” rekao da su svi vojnici bili maskirani, a Bačić je odgovorio da je moguće, te pojasnio da nije htio u javnosti iznijeti imena i prezimena dok 2014. nisu uhapšeni.
BIRN
