Prvi svjedok Odbrane Dušana Milunića je kazao da je na dan akcije u selu Zecovi (opština Prijedor), u julu 1992. godine, bio s većom grupom vojnika u kojoj je bio i optuženi, ali da nisu pucali niti palili objekte.
Bivši pripadnik Rasavačke čete, Milivoj Zorić, objasnio je da je četa formirana i postrojena 28. juna 1992., te da je tada Dušan Milunić zvanično postavljen za njenog komandira. Toj četi su pripadali, kako je rekao, Ilija Zorić i Boško Grujičić. Odbrane Zorića i Grujičića su ovog svjedoka također direktno ispitivale kao svog svjedoka.
Svjedok se prisjetio da je noć uoči akcije komandir Milunić došao u Stupare gdje je bio svjedok, te kazao da se ide u pretres terena. Zorić je naveo da je tada na dežurstvu bio i Boško Grujičić. Svjedok je izjavio da je ujutro više od 30 ljudi krenulo u pretres, te da im se još ljudi i pripadnika rezervnog sastava policije pridružilo kod izvora Svetinja.
On je pojasnio da je policija otišla jednim pravcem, a da je njegova grupa krenula prema šumi Kurevo, gdje se trebala spojiti s jednom jedinicom. Negirao je da su išli kroz selo Zecove, kao i da su naišli na civile ili da su pucali tokom kretanja.
Nakon što se nisu spojili s jedinicom, svjedok je kazao da je Milunić odlučio da krenu prema selu i sišli su u zaseok Brdare u pravcu Zecova. Tu su, naveo je, vidjeli zapaljenu štalu iz koje je svjedok lično odvezao stoku. Dodao je da su se nastavili kretati i da se u daljini čula pucnjava, a zatim u jednom trenutku i jaka pucnjava ispred njih. Odgovarajući na pitanja Odbrane Ilije Zorića svjedok je kazao da misli da je tada vidio Iliju kako se kreće s još nekoliko vojnika sto metara ispred njega. Nakon izvjesnog vremena, pojasnio je da je vidio pet do šest ubijenih ljudi, pored puta.
Ispred kuće Vejsila Dženanovića, svjedok je kazao da je Milunić rekao da ode vidjeti da li je Džananovićeva kćerka dobro. Kako je pojasnio svjedok, tu je vidio i Boška Grujičića. Sve vrijeme dok se grupa kretala, posvjedočio je, niko nije palio objekte.
Svjedok se prisjetio i da je 26. jula bio u Stuparima kada je došao Radovan Grbić i tražio da se uspostavi veza s Milunićem. Grbić je, prema kazivanju svjedoka, naveo da je su “Bačići pobijeni”, te javio Miluniću šta se desilo.
Za Milunića svjedok je rekao da je čestit, pošten, te čovjek dobrog karaktera, dok je Grujičića opisao kao mirnog i povučenog.
Za ubistva, mučenja, seksualno nasilje, uništavanje i oduzimanje imovine stanovnika sela Zecovi u julu 1992. godine, optuženi su Dušan Milunić, Radomir Stojnić, Radovan Četić, Duško Zorić, Zoran Stojnić, Željko Grbić, Ilija Zorić, Zoran Milunić, Boško Grujičić, Ljubiša Četić, Rade i Uroš Grujčić, Zdravko Antonić i Rajko Gnjatović.
Prema optužnici, Milunić je bio komandir Rasavačke čete Šestog bataljona 43. brigade Vojske Republike Srpske (VRS), Radomir Stojnić komandir Rezervne stanice milicije Rasavci, a Radovan Četić predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) i Kriznog štaba za selo Rasavci. Ostali su bili pripadnici Rasavačke čete, milicije te drugih formacija.
Prije saslušanja svjedoka, Odbrana Milunića je iznijela uvodne riječi, naglasivši da će dokazivati da njihov branjenik nije učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu, niti bio kreator dijela iz optužnice i nije mogao utjecati na ono što se desilo u Zecovima.
Unakrsno ispitivanje svjedoka Zorića zakazano je za 1. decembar.
BIRN
