Budimo Humani, Društvo, Hronika

Teško bolesni Hergići zimu dočekuju sa samo dva metra drva

hergici

Posljedice od poplava vidljive su na svakoj  drugoj kući u nekoliko prijedorskih naselja gdje je vodena bujica u skoro 5000 domaćinstava  odnijela mukom stečenu imovinu. Poplava je bilo i nakon tog, pa je oporavak,  mada je Vlada RS poplavljenim podijelila vaučere u iznosu od po 5000 maraka,  teško sanirati. Pogotovo sa skromnim primanjima. Rijetki zato i pristaju da pričaju, jer tvrde „ da od priče nema vajde „.

„Ona ne puni i ne grije kuću- kaže jedan od mještana Gomjenice kod Prijedora  kojem je voda bila do krova. Dodaje da je „obolio na živce“ , da se teško snalazi u onom šta mu se desilo,da ga rijetki razumiju kad ponekad nekotrolisano pred ljudima  plače…Često plače  i Ravejda Hergić (61), mještanka Starog Grada , naselja u centru Prijedora. Voda joj  je protutnjala kroz kuću i ostavila brisani prostor. S vaučerom je u posljednja dva mjeseca uspjela da popravi vanjske stepenice, nadzida šupu, stavi nove prozore i vrata na kuću … I kuhinja s dnevnim boravkom je pod novim podom. Ravejda koja boluje od karcinoma živi sa suprugom Mehmedom (82) koji ima istu dijagnozu.  Nepokretan je ,trebaju mu pelene, njega, stalno  zagrijana soba…Najveći problem su drva.

„Kupila sam  malo manje od dva metra  drva i to je sve što imam. Trajaće možda 20. tak dana, jer Mehmedu je stalno hladno. Moram da ložim, a kako ću nova kupiti to ne znam,jer nas dvoje živimo od penzije, koja kad se odbije sto maraka kredita koji sam morala podići kako bi platila majstore, sada iznosi  200 maraka …Pa, ti vidi!  Mehmeda obilazi doktor,nemam riječi kojom bi mu se zahvalila, ali on je teško bolestan,  treba mu bolja hrana, spao je na 40.tak kilograma… To mi je i najteže, teže od  polava i nevolje koja nas je snašla.“ kaže  Ravejda kojoj su poplave u kući napravile štetu od oko 15 000 maraka.“

Dok priča i plače,  pokazuje nam ruke. Natečene od pranja veša, jer za vaučer nije uspjela da kupi veš mašinu. Nema ni frižider koji je odnijela voda.

„Zbog mašine mi je teško, jer Mehemda treba svaki dan presvući i to onda na ruke prati. A frižider, pa u njega nemam šta da ni stavim.Ne treba mi“ kaže ova žena na čijem se licu vidi i umor i bolest. Za razliku od nekih koji su se snašli, pa i za drva, nekih kojim rodbina, koja živi vani pošalje po neki euro, ona nema ni tu sreću, jer u Holandiji ima jednog sina koji je i sam  bolestan i živi od socijalne pomoći.

Infoprijedor.com

Foto: Giga

Leave a Reply