ĆAMIL DURAKOVIĆ – ODSUSTVO RATA NIJE MIR!

Ćamil Duraković je rođen 18.01.1979. godine, u mjestu Luka, Srebrenica. Jula 1995. godine, kao dječak od 16.g. bio je u koloni koja se kretala “putem smrti” do izlaska na slobodnu teritoriju, u Tuzli. Nakon toga, sa porodicom  izbjegao je u Ameriku, gdje 1999.g završava Manchester Central High School, srednju školu. Diplomirao je Pravosudnu upravu, i Savjetnu psihologiju na New Hampshire Univerzitetu, 2003. godine. Magistrirao je Socijalni rad-Socijalnu politiku na temu “UTICAJ NEZAPOSLENOSTI NA SOCIJALNE POTREBE MLADIH”. Polovinon 2005.godine vratio se u Srebrenicu, sa željom i nadom da će svojim znanjem da doprinese povratku i boljem životu i suživotu u svojoj zajednici. U Srebrenici zasniva porodicu. Ostaje da živi i bori se za bolje sutra kako za sebe i svoju porodicu, tako i za sve povratnike u svojoj Srebrenici. Do 2008. godine radio je u Administrativnoj službi Opštine Srebrenica, na upravljanju Centrom za pružanje usluga građanima, te kao savjetnik načelnika Općine za međunarodne odnose. Od 2008. godine vršio je funkciju zamjenika načelnika Općine Srebrenica, sve do smrti tadašnjeg načelnika Osmana Suljića, u martu 2012.godine. Na lokalnim izborima 2012. godine  kandiduje se za načelnika općine  Srebrenica, i to kao nezavisni kandidat, kojeg su podržale sve probosanske stranke u državi. Funkciju načelnika Općtine Srebrenica, obnašao je do Oktobra 2016. godine. U Julu 2017. godine osniva pokret “Odgovor” koji ima za cilj podizanje svijesti o svemu što se dešava u entitetu Republika Srpska. Učestvuje u borbi protiv kršenja prava povratnika, kao i borbi protiv etničke diskriminacije. Ćamil Duraković je otac dvoje djece.

 

Ćamile, kao prvo hvala Vam na izdvojenom vremenu za naš portal. Činjenica je da ste relativno mlad čovjek, a iz vas je prilično burna karijera. Kako je tekao put uspona Ćamila Durakovića u osobu prepoznatljivu danas svim građanima Bosne i Hercegovine. Šta vas je motiviralo?

Nakon povratka iz Amerike, a u želji da iskoristim stečena znanja i doprinesem povratku u svoju zajednicu, među rijetkim mladim obrazovanim povratnicima zaposlio sam se pa sam tri godine sam radio u administrativnoj službi Općine Srebrenica u upravljanju Centrom za pružanje usluga građanima, a i kao mlad čovjek s američkom diplomom magistra, radio sam i kao savjetnik načelnika za međunarodne odnose u gradu koji su svakodnevno ophodile najveće svjetske ličnosti i međunarodne delegacije. Od 2008. godine sam vršio funkciju zamjenika načelnika Osmana Suljića, sve do njegove smrti, kada sam preuzeo načelničke dužnosti i obaveze. U relativno kratkom periodu uspio sam da steknem uvid u vođenje općinom u čemu su mi pomogli ostali uposlenici ali i prethodni kontakti i rad sa rahmetli Suljićem. Na lokalnim izborima 2012. godine, kao nezavisni kandidat za istu funkciju sam dobio povjerenje građana Srebrenice i postao prvim čovjekom najtužnije općine u Evropi.

Srebrenica je na zadnjim lokalnim izborima nažalost izgubljena. Kako? Sta mislite koji su kljucni faktori? Ipak je to bio poraz bosnjacke politike s ovu stranu entitetske granice? Kod ljudi se osjećalo veliko razočarenje. Koliko znamo, jedina opcina sa Bosnjakom nacelnikom?

Ono što želim da istaknem jeste da nije Ćamil Duraković izgubio načelničku poziciju, nego su Bošnjaci izgubili Srebrenicu! Drugi put u posljednje dvije decenije pala je zaštićena enklava Ujedinjenih nacija. Prvi put Srebrenicu je izdao svijet, drugi put su to učinile probosanske stranke. Izdala ju je Stranka demokratske akcije svojom nedosljednom politikom koju je vodila protekle dvije decenije, jer je svu mašineriju, novac, energiju, ljude na terenu usmjerila u rušenje političkih protivnika u Federaciji Bosni i Hercegovini, a u noći kada su Srebrenicom hodali glasači koji su dolazili iz Srbije sa kokardama na glavi, iz SDA su poručili kako im je općina Centar važnija od deset drugih općina. Dok su se bošnjački politički lideri bavili svojim protivnicima u Federaciji potpuno zanemarujući Srebrenicu, prosrpske strane su radile sve na mobilizaciji ljudi iz Srbije koji su svojim glasovima doveli do toga da Bošnjaci ponovo izgube Srebrenicu.

Šta se u međuvremenu dogodilo?

U međuvremenu je nestalo Bošnjačko jedinstvo koje je, kakvo takvo, postojalo tokom moga mandata.  Posljedice cu fatalne, Bošnjaci u skupštinskim klupama su duboko podjeljeni i u tako slaboj poziciji teško je ostvariti bilo šta za povratničku zajednicu.

Trenutno ste jedan od rijetkih kandidata koji zive s porodicama u manjem bh entitetu? Kako ocjenjujete odnos bošnjačkog vrha općenito prema povratnicima? Da li su svjesni situacije na terenu?

Već trinaest godina, sa porodicom živim u Srebrenici i kao takav sam potpuno svjestan realne slike stvarnosti sa kojom se suočavaju svi povratnici u entitet Republika Srpska, koju većina bošnjačkih političara, koji bi trebali braniti naše interese ne vidi. Budući da nisu žitelji ovog entiteta to i ne mogu niti ih puno interesuje. Danas je Srebrenica grad bez pekare i mesare, grad duhova koji oživi jedino kada su bošnjačkim političarima koji u njemu ne žive potrebni jeftini politički poeni jer su svejesni kakve emocije srebrenički genocid izaziva kod bošnjačkog stanovništva. Situacija u drugim povratničkim mjestima nije ništa bolja, čemu proteklu godinu dana svjedočim u komunikaciji sa povratnicima širom entiteta Republika Srpska. Povratnici u ovaj bosanskohercegovački enitet nisu slobodni građani, jer odsustvo rata nije mir. Sloboda je kada nam djeca uče svoj, a ne nametnuti jezik i kada u javnim institucijama umjesto 1,3 % bude radilo onoliko Bošnjaka koliko je propisano Ustavnom entiteta Republika Srpska. Sloboda je kada roditelji ubijene djece Prijedora ne moraju moliti one koji su ih ubijali da sagrade spomenik svojoj djeci. Sloboda je kada bošnjački povratnici u Prijedor ne žive u strahu, budući da im ulicama hodaju ratni zločinci koji su ih odvodili u logore. Sloboda je sve ono što mi nemamo, a bošnjački lideri toga nisu svjesni kao da žive u paralelnoj stvarnosti, što ustvari Federacija BiH, gdje oni žive, i jeste. Mikroekonomski prostor u kojem su zabavljeni stotinama miliona konvertibilnih maraka poreskih obaveza i dokapitalizacijom i privatizacijom preostalog nacionalnog blaga na tako malom prostoru bošnjačke slobode koje nisu ni svjesni.

Šta vas je motiviralo na ponovnu kandidaturu?

Prije svega odsustvo volje probosanskih političkih partija da ujedinjeno djeluju na području entiteta Republika Srpska i zbog nezrelosti bošnjačkih političkih lidera u ovom entitetu kandidovao sam se kao nezavisni kandidat. Kao građanin entiteta Republika Srpska, svakodnevno doživljavam i proživljavam nepravednu politiku prema Bošnjacima u ovom dijelu Bosne i Hercegovine, zato smatram da je potrebno izgraditi novu politiku koja će odlučno preuzeti odgovornost da zaštiti političke i građanske slobode i da se izbori protiv nepravde na etničkoj i vjerskoj osnovi, sa kojom se mi povratnici susrećemo u proteklih dvadeset godina.

S obzirom da ste samostalni kandidat, šta uopće možete ponuditi biračkom tijelu?

Kao povratnik i nezavisni kandidat imam najviše potencijala da zastupam interese Bošnjaka, te kao takav spreman sam surađivati sa svim probosanskim strankama koji djeluju na području ovog entiteta. Svjedoci smo zloupotrebe položaja, korupcije, organizovanog kriminala, kršenja Ustava, govora mržnje i negiranja genocida. Ja ću se kao potpredsjednik boriti protiv ovih problema koji su zajednički svim povratnicima. Istovremeno ću raditi na jačanju povjerenja što će doprinijeti osnaživanju institucionalnih mehanizama kojima će se osigurati jednaka prava svim građanima. Iskreno vjerujem u princip pravde i tražit ću odgovornost za učinjena nedjela i o tome informisati javnost. Mi povratnici smo izgubili povjerenje u bošnjačke političke lidere na nivou ovog entiteta koji do sada nisu opravdali naša očekivanja, shodno tome mislim da je vrijeme da bošnjački povratnici dobiju predstavnika koji, budući da se i sam suočava sa istim problemima, će zastupati njihove interese. Trebali smo ih sada nagraditi za svu našu propast u posljednih četiri godine? Eto, šta vi mislite?

Šta su vam politički ciljevi? Kako ih mislite postići s obzirom da je očito da su pred nama teška vremena, pa i za izabrane predstavnike u vlasti?

Moj primarni politički cilj jeste da osiguram bošnjačkim povratnicima u entitet Republika Srpska život dostojan čovjeka, a to se može postići jedino političkom borbom koristeći sve instutucionalne mehanizme koji su nam na raspolaganju. Posebnu pažnju ću posvetiti borbi za ravnopravnost u obrazovanju i pri zapošljavanju, te stvaranju novih i boljih uslova za suživot. Dosadašnja bošnjačka politika se svela na ulogu žrtve na međunarodnoj sceni i očekivanja reakcija međunarodnog faktora, i kao takva nije mnogo doprinijela poboljšanju života povratnika u enitet Republika Srpska. Uvijek im je neko drugi bio kriv.  Shodno tome smatram da bih kroz mehanizme koje bih kao potpredsjednik manjeg entiteta imao na raspolaganju, mogao u mnogome doprinijeti boljem položaju bošnjačkih povratnika.

Šta bi ste porucili glasačkom tijelu sa područja izborne jedinice broj jedan na kojoj su  Prijedor i Kozarac područje na kojem zivi gotovo 70% biračkog tijela? Zašto da baš vama ukažu svoje povjerenje?

Vrlo je važno da Bošnjaci sa tog područja, prije svega, dobiju direktan mandat u Narodnoj skupštini RS-a. To je realno i moguće samo ako glasaju za provjerene ljude koji imaju kapacitet da vode politiku u institucijama RS-a. Takođe je važno da za sve nivoe vlasti biraju ljude koji sa svojim porodicama žive u entitetu RS. Što se tiče povjerenja meni, ovdje ne bih licitirao svojim referensama. Samo bih rekao da članovi moje porodice i ja živimo u Srebrenici. Prva pozicija u Bošnjaka, iako simbolička, je potpredsjednik RS-a. Na tu poziciju treba birati najsposobnijeg među nama. Neki od mojih protukandidata su početnici u politici i nije vrijeme, pogotovo ne ovo u kom sada živimo, za učenje politike, no je za djelovanje u politici. S druge strane, neki od mojih protukandidata su oni koji su na određenim pozicijama proveli proteklih dvadeset godina i, što je još tužnije, nakon dvadeset godina jako lošeg rada i činjenice da sa svojim porodicama ne žive u entitetu RS, govore kako će nešto novo uraditi. A trebali bi da podnesu izvještaj šta su do sada uradili. Ja svom narodu garantujem da ću uvijek biti s njima kao i do sada. Bit ću njihov glas u institucijama RS-a iz kojih nas je dosadašnja loša politika istjerala.

 

MojPrijedor.com Team