Društvo, Sjećanja

U SUSRET SEHIDSKOJ DZENAZI 25 GODINA POSLIJE JULA 1992.GODINE

Na fotografiji sacinjenoj krajem jula 1992.godine, koju smo iskopali iz jedne od sijaset arhiva je umorni petnaestogodisnji djecak Elvir Kadiric Vico, sa prezivjelim ostatkom iscrpljene i izbezumljene rodbine. S njim su njegova tetka Mirsada Hopovac i njena kcerka Azra. Elvir se nasao u zbjegu kod svoje rodbine, misleci da ce skupa nekako biti sigurniji. Fotografiju je sacinio novinar i fotograf Independenta Robert Patrick nakon masakra pocinjenog u Zecovima i Carakovu, 23.jula 1992.godine.

Na Elvirovoj glavi nije samo zavezljaj, vec i briga djeteta koje odjednom postaje glava porodice. U rukama im je sve sto su uspjeli spasiti i ponijeti prije deportacije u logor Trnopolje , a odatle preko Vlasica u bijeli svijet. I da, slicnost sa Srebrenicom i Potocarima nije slucajna! Iza ovih i nekoliko hiljada drugih porodica iz Biscana, Rizvanovica, Rakovcana, Hambarina, Carakova i Zecova, ostala su tijela gotovo 1800 ljudi zena i djece pobijenih u periodu izmedju 20-tog i 23.jula 1992.godine, danima sakrivana u Tomasici i desetinama drugih grobnica.Medju njima Elvirov otac, brat i nas skolski drugar 17-godisnji Suad, Elvirova oba dida, dvojica amidza, dvojica amidzica, dajdzici,dajdza…

Mjesec je juli, 25 godina poslije….

 

 

Elvir Kadiric danas

MojPrijedor.com Team