Na glavnom gradskom trgu, pored Robne kuće Patria, iščitana su imena ubijene djece. Tu je održan kraći javni skup uz obraćanje organizatora, potom su položene 102 bijele ruže u spomen na nevino stradalu djecu. Zatim je uslijedila simbolična “izgradnja” improvizovanog spomenika ubijenoj djeci Prijedora, budući da još nema naznaka da će u Prijedoru biti podignut pravi spomenik.
Kada će spomenik biti izgrađen zavisi uglavnom od gradskih vlasti Prijedora. Još 2014. godine aktivisti Građanske inicijative ”Jer me se tiče!” podnijeli su zahtjev za podizanje spomenika, ali odgovora još nema. Iz inicijative naglašavaju da su protiv kulture zaborava i bilo kakve vrste diskriminacije u vezi s tim.
Edin Ramulic
“Mi očekujemo od ovog skupštinskog saziva da uvaži našu inicijativu da se podigne spomenik stradaloj djeci, budući da prošli skupštinski saziv to nije uvažio, u tim dosjeima se nalaze podaci, osnovni i lični, do kojih smo mogli doći forenzički, o načinu na koji su ta djeca stradala, 102 djece za koje sada imamo evidenciju. Ima više lokacija na koje bi spomenik mogao biti postavljen, logično bi bilo u administrativnom i obrazovnom centru ispred Općine, jer tamo već grade spomenike, ali naravno da može i neka druga lokacija, bitno je samo da to ne bude izolovano u nekom bošnjačkom, jednonacionalnom dijelu”, izjavio je aktivista Inicijative “Jer me se tiče!” Edin Ramulić.
Fikret Bačić iz Zecova
“Stradalo je 94 djece bošnjačke nacionalnosti, četvero hrvatske i dvoje srpske, trenutno je sve na gradskim vlastima od 2014. godine, kada je podnesena inicijativa, još se čeka, nisu našli za shodno da to razmatraju, tako da smo mi prošle godine sve potrebne materijale i građu koje smo imali uručili našim advokatima u Sarajevu i Tuzli, oni proučavaju taj predmet pa će se izjasniti o tome kome da se podnese tužba”, rekao je Fikret Bačić, predstavnik roditelja ubijene djece grada Prijedora.
Iz Milana je u Prijedor stigla i Dika Alagić. Tu je, kaže, rođena i to je njen grad.
“Prvi put sam na obilježavanju, jer sam i sama bila dio ovoga svega 1992. godine, ali život sada ide mirno i mislim da ovo treba obilježavati da se ne zaboravi. Svake godine dolazim tri puta u Prijedor”, rekla nam je Dika.
Među brojnim prisutnima iz BiH su biciklisti iz Bihaća i Ključa. Njih 30-ak je organizovano došlo biciklima iz tih gradova.
“Podržavamo obilježavanje, želimo toleranciju, mir, suživot, želimo ljepše sutra, previše se oslanjamo na prošlost, moramo se sjećati, ali ne previše opterećivati time”, poručio je Amir Garibović, jedan od biciklista.
Obilježavanju su, osim članova porodica nastradalih, predstavnika udruženja žrtava i aktivista, prisustvovali i poslanici Koalicije Domovina u Narodnoj skupštini RS.
Na današnji dan osnovan je i logor Omarska kroz koji je prošlo više od 3.300 zarobljenika.
Dan bijelih traka u Prijedoru se obilježava već petu godinu, ali i u brojnim gradovima BiH i svijeta građani se solidarišu s prijedorskim žrtvama noseći bijele trake oko ruke.
