Posao medicinske sestre je napustila i okrenula se domaćinstvu, a danas je posvećena ljubavi iz djetinjstva – dizajnu enterijera

Adisa Kadirić je rođena u Prijepolju, koje je napustila u osmom razredu osnovne škole i otišla u Schwelm (Njemačka). Adisina porodica je u početku bila usamljena u novoj sredini, ali uskoro su u njihov grad pristigle izbjeglice iz Bosne i Hercegovine. To je doprinijelo da se uskoro osjećaju kao svoji na svom.

– Uprkos svemu, to su bili sretni dani i rado ih se sjećam, iako je bila prisutna neizvjesnost, s bezbroj pitanja, a nikakvih odgovora, kaže nam Adisa, koja je u Njemačkoj živjela osam godina. Ostatak njene porodice i dalje živi u ovoj državi, dok se ona s mužem Bahrudinom, inače Bosancem iz Krajine, preselila u Grand Rapids, Michigan (Sjedinjene Američke Države). U Americi je Adisa dobila posao medicinske sestre.

– Bila sam ponosna na sebe jer sam jedina iz svog razreda otišla u Ameriku raditi u struci. Tada je san svakog učenika bio prakticirati medicinsku njegu na američkom nivou. Radila sam u staračkom domu, a potom u bolnici gdje sam mnogo naučila. U suštini, medicina je svugdje ista, ali stepen sofistikacije na kojem se u SAD-u radi je zaista nepojmljiv za Evropu. Bila sam prva Bošnjakinja koja je radila u jednoj od tri bolnice u tom gradu. Amerikancima sam predstavljala ogledalo našeg naroda i Evrope generalno, pa sam se trudila marljivo raditi i ostaviti dobar utisak za svakog čovjeka s naših prostora koji dođe poslije mene, priča naša sagovornica, koja je posao u bolnici zamijenila poslom u centru za transfuziju krvi, a iskustvo koje je ovdje stekla smatra neprocjenjivim.

– Vjerovali ili ne, ljudi dolaze svakih 56 dana da doniraju krv. Sasvim mirno i bez ikakvog srkleta čekaju po sat da dođu na red. Poredivši s nama, razmišljanje o sugrađanima kojima je potrebna pomoć ovog tipa je potpuno drugačije, objašnjava Kadirić, koja je u struci prestala raditi nakon komplikacija u trudnoći i pobačaja, nakon čega se posvetila djeci i domaćinstvu.

U Michiganu, bogatom prirodnim ljepotama i smještenom između dva velika jezera, Adisa i suprug su živjeli 20 godina i postali roditelji četvero djece – dva dječaka i dvije djevojčice. Ipak, posao je razlog što su se odlučili preseliti u Chicago, u kojem danas žive.

– Selidba je svima jako teško pala, ali vrijeme čini svoje. Navikli smo se, upoznali s okolinom, napokon raspakovali posljednje kutije, sklopili prijateljstva i osjećamo se kao kod kuće. Ovo je ogroman grad koji je bogat mogućnostima. Sada se često pitamo zašto se nismo prije preselili. Ipak, gdje god bili – sve ljepote Michigana i predivna sjećanja ćemo zauvijek nositi u srcima, iskreno će Adisa.

S obzirom na to da je prestala raditi kao medicinska sestra, naša sagovornica se odlučila posvetiti ljubavi prema dizajnu koju gaji još od djetinjstva. Lijepo uređen i čist dom je ono što je karakteriše svaki prostor u kojem je naša sagovornica živjela.

– Svi radimo i živimo brzim životima, ali naš dom je naše utočište. Kad dođem kući, to je moja oaza mira i spokoja gdje želim da sve bude uređeno po mom ćeifu i za moju dušu. Kad uđem u kuću, želim da budem u svom svijetu ljepote, a posao i sve ostalo nek’ ostane s druge strane vrata. Vjerovatno se zbog takvog životnog stava sve više razvijala ljubav prema dizajnu enterijera, smatra Kadirić, koju su suprugove riječi podrške najviše ohrabrile i podstakle da uđe u ovaj posao.

– U početku sebe nisam vidjela u radu s klijentima – dekorisala sam za svoju dušu. Pored toga, i djeca su bila jako mala, a moja porodica nije ovdje kako bi mi pomogla oko njih. Međutim, zahvaljujući savjetima muža i prijateljica, po preseljenju u Chicago u meni se rodila želja da pokrenem svoj biznis. Istraživala sam šta mi je potrebno, šta sve mogu raditi, mnogo toga sam naučila i savladala. Svoju Instagram stranicu Allure Design sam pokrenula u martu ove godine, taman kada je Covid-19 počeo da hara i država se zatvorila. Međutim, kako naši stari kažu: “Neće tvoja nafaka nigdje od tebe”, tako je i mene moja sačekala. Sve što sam radila, radila sam s ljubavlju, pa su i klijenti zadovoljni i sretni, što mi daje vjetar u leđa, kaže nam Adisa, koja svoj radni dan opisuje kao “jako zanimljiv i uzbudljiv”. Proces razvijanja ideja traje dok od puzli koje u glavi slaže ne sastavi najljepšu sliku.

Svaki klijent je drugačiji, pa samim tim neki od njih ne mogu da odluče kako žele urediti svoj dom. U tom slučaju, odluke prepuštaju našoj sagovornici, koja u tome uživa jer “tada nema granica”.

– Konsultujem se s klijentima, otkrivaju mi šta im se najviše sviđa, koji stil odgovara njihovom načinu života, u čemu uživaju, a onda to, u njihovom novodizajniranom domu, pretvaram u nešto što oni mogu da dožive i u tome uživaju. Neki klijenti se boje promjene iako je žele. U takvim situacijama sve odluke moraju biti donijete u saglasnosti, da bi na kraju svi bili sretni i zadovoljni. Osim toga, volim da kupujem s mojim klijentima, iako mnogo brže ide kada sam sama. Izbor je jako veliki i ako niste u tom svijetu, vrlo lako se zbunite i ne znate šta ste uopće htjeli i samim time se ne možete odlučiti. Zato sam ja tu s njima, da im pomognem, objašnjava nam Kadirić te otkriva koji je najzanimljiviji trenutak u kompletnom procesu.

“Najuzbudljiviji je dan kada smo spremni da sve sastavimo, kad nam namještaj stiže i konačno prostor dobija smisao. Tada možemo vidjeti kako izgleda sve ono što smo do tada zamišljali, tražili, kupovali. Sve se složi i dobijete taj “wow efekat” i osmijeh na licima.”

Svoj stil opisuje kao kombinaciju shabby chica, farm housea i galmoura, a po potrebi ih kombinuje, što se i najčešće traži. Na ovaj način dom dobija toplinu, ljepotu i nježnost. Ono što Adisa naročito voli dodati kao “šlag na tortu” svom dizajnu je neka glamurozna sitnica koja ukrasi prostoriju i daje joj poseban sjaj. Ipak, otkriva nam, većina klijenata preferira evropski stil, a ona je tu da ispuni njihovu želju.

– Meni lično su te čiste linije malo hladne, pa ih ne volim mnogo, ali zato sam sebi dizajnirala po svojoj želji, a klijentima po njihovoj. Moj glavni cilj je da su moji klijenti zadovoljni i sretni, zato se i trudim da njima ugodim. Jer ipak ja ću otići, a oni će ostati u svom domu, gdje se trebaju osjećati komforno i ispunjeno, zaključila je za naš portal Adisa Kadirić.

 

Piše: Ema Džananović/OSLOBODJENJE