Tacna i šank, izvolite, hvala, doviđenja – i tako svaki dan, često i do duboko u noć. Konobarski posao nije lak, ali Goranu to ne smeta.
Iako je tek drugi razred ugostiteljske škole, uveliko radi preko raspusta.
Plata je, kaže, uz bakšiš – sasvim solidna.
“Vlasnici ugostiteljskih objekata dođu ovdje na doručak, prate naš rad, raspituju se. Velika je mogućnost, uz pomoć profesora i direktorke, da radimo kod njih preko ljeta i nakon škole imamo ogromnu mogućnost zaposlenja”, rekao je Goran Bašić.
“Bukvalno, prije nego što polože završni ispit i dobiju diplomu, prije neke tri godine, svi su angažovani. I sada je takav trend. Posljednje dvije generacije svi su zaposleni”, rekao je direktor Ugostiteljsko-ekonomske škole Prijedor Valentina Sovilj.
I ne čudi da su traženi. Goran, vlasnik prijedorskog kafića, priča da je dobar konobar zlata vrijedan.
“Znate, džaba vam i lijep enterijer i te neke stvari, to brzo dosadi. Jednostavno, ako konobar nije taj koji će uslužiti kako treba i nasmijati gosta, tu je posao kratkog daha”, rekao je vlasnik kafića Goran Radaković.
Baš tako, kaže Ibrahim, vlasnik restorana. I sam je nekad nosao tacnu u inostranstvu. Sada uvjerava da konobari, i ovdje, mogu solidno da žive. I pokazuje na svog radnika Adnana.
“Ja živim tu, hranim porodicu, plata mi je na vrijeme, uredna. Ima tu i bakšiša”, rekao je konobar Adnan Hadžalić.
“Kod nas prave greške, ja sam to svojim konobarima govorio, kad dođe na posao blokira i pita se koliko treba danas zaraditi. To je pogrešno, prvo morate biti ljubazni i fini, a nagrada za rad će doći sama od sebe”, rekao je vlasnik restorana Ibrahim Dizdarević.
Ne živi se od ljubaznosti, ali ona, vrlo često, donosi bakšiš. Ne kaže se džaba da konobari, ustvari, žive od onoga što im ostave gosti, posebno preko ljeta kad stigne dijaspora. Tada, šale se, i ne pitaju kada će plata.
ATV BL
