Majka Dika Kadirić iz Prijedora izgubila je sina Admira u masakru koji su četnici počinili u maju 1992. godine.

– Ubijen je rafalom – kaže Dika, koja danas sama živi u Prijedoru.

Ova majka heroina je za naš portal u bolnoj ispovijesti ispričala svoja sjećanja na događaje iz maja 1992. godine. Razgovaramo u Prijedoru.

– Ne smeta meni muzika. Neka se čuje. Šta može više biti bitno jednoj majci koja izgubi svoje dijete – kaže na početku razgovora.

Sjeća se svega. Tijela mrtvog sina. Prokletog žutog kombija.

– Taj žuti kombi kada krene ulicama Prijedora, rijeka krvi iz njega se slijeva. Došli su do moje kuće i tražili leš broj 24. To je bio moj sin Admir. Nazvali su ga leš 24 – priča kroz gorke suze Dika.

Njen brat nije dao tijelo njenog sina. Ukopali su ga na lokalnom groblju.

– Oči mu otvorene. Tijelo ukočeno. Četiri dana sam držala ruku svog mrtvog sina u kući – plače i priča.

Još jedan težak udarac doživjela je 2006., kada je pronašla svog muža. Počinio je samoubistvo vješanjem.

– Nije izdržao. Imam kćerku i unuke. Oni su mi smisao života.

Kompletnu bolnu ispovijest pogledajte u videoprilogu.

 

Dan bijelih traka

Inače, Međunarodni dan bijelih traka, 31. maj, simboličan je datum proglašen u znak sjećanja na 3.176 ubijenih stanovnika prijedorskog kraja. Ove godine je sedmi put obilježen u Bosni i Hercegovini i brojnim evropskim gradovima.