Nusreta Sivac jedna je od 38 žena koje su silovane u logoru Omarska. Ratne 1992. godine u ovom je logoru preživjela dva najgora mjeseca u svom životu. Nakon što je oslobođena svoju ličnu borbu za preživljavanje pretvorila je u još veću – borbu za pravdu. O ratnim strahotama svjedočila je u nekoliko sudskih procesa u Haagu i Sudu BiH, a pred američkim sudom tužila je Radovana Karadžića.
U rodni Prijedor vratila se 2002. godine. Kada se osami često je, kaže, u dilemi da li se uopšte trebala vratiti.
izdržali dvije trećine kazne i vratili se kao slobodni građani da žive u Prijedor”, izjavila je Sivac za Oslobođenje.
Prema podacima UN-a, za vrijeme agresije u Bosni i Hercegovini silovano je između 20 i 50 hiljada žena. Nusreta Sivac se zajedno sa drugim ženama, koje su prošle kroz isto ili slično iskustvo, izborila da se silovanje uvrsti među ratne zločine pred Međunarodnim sudom za ratne zločine.
Jedan od predmeta u kojima je Sivac svjedočila pred Tribunalom bio je i onaj protiv Radoslava Brđanina, koji je 2007. godine pravomoćno osuđen na 30 godina zatvora zbog ratnog zločina u Bosanskoj Krajini. Jedna od tačaka optužnice odnosila se i na seksualno zlostavljanje, silovanje, brutalno premlaćivanje i druge oblike teškog maltretiranja.
VEZANI TEKSTOVI
- Ratni zločin u Prijedoru: Potvrđena optužnica protiv Milorada Obradovića
- Omarska: Godišnjica zatvaranja ‘ukletog‘ mjesta u kojem su ljudi živi spaljivani
– Moje svjedočenje pred Tribunalom je imalo kombinirane mjere zaštite, odnosno jedan dio svjedočenja bio je na javnoj sjednici, a drugi je bio zaštićen. Te mjere traju do kraja, sve dok imate potrebu za njima, dok vas Sud zove da svjedočite. Neke mjere se i skidaju. Haag je tu rigorozan, jer odbrane neprestano prate vaša djelovanja i vaš aktivizam. Ja sam aktivna i ne mogu šutiti. Meni nije bitno sve i da mi skinu te mjere. Izabrala sam da govorim istinu i sve dok me zdravlje bude služilo ja ću pričati, naglašava Nusreta Sivac.
U Bosni i Hercegovini ostao je veliki broj neriješenih predmeta ratnih zločina. Prema riječima Murata Tahirovića, predsjednika Udruženja žrtava i svjedoka genocida, tačan podatak koliko je takvih predmeta nema ni Tužilaštvo BiH, niti institucije koje se bave ratnim zločinima u BIH.
– Neki predmeti su u fazi istrage. Prema određenim informacijama, koje nisu pouzdane, negdje blizu 10.000 osoba bi trebalo još procesuirati, smatra Tahirović. Istovremeno naglašava da oni insistiraju na procesuiranju 850 predmeta sa “A” liste koju je Haški Tribunal dostavio BiH još 2004. godine. U tim predmetima, podsjetimo, utvrdili su da postoji dovoljno dokaza da se može krenuti u proces optuženja.
“Nažalost, Tužilaštvo BiH nije se posvetilo tim predmetima već su pokušali sve predmete obuhvati i došli smo u poziciju da se vode postupci za neke zločine koji nisu nivo Tužilaštva BiH i koji bi se mogli procesuirati na nižim sudovima. To stvara određenu sumnju u činjenicu da li Sud BiH, odnosno Tužilaštvo BiH postupa na osnovu međunarodnih sporazuma koje je BiH potpisala”, zaključuje Tahirović.
Prema podacima UN-a, za vrijeme agresije u Bosni i Hercegovini silovano je između 20 i 50 hiljada žena. Nusreta Sivac se zajedno sa drugim ženama, koje su prošle kroz isto ili slično iskustvo, izborila da se silovanje uvrsti među ratne zločine pred Međunarodnim sudom za ratne zločine.Više na: https://bit.ly/2uAZ1PM
Publicerat av Oslobodjenje Måndag 27 januari 2020
