Tribinom “Ubijenoj djeci Prijedora” održanoj u Islamskom centru u Zagrebu, započelo je obilježavanje Dana bijele trake u glavnom gradu Hrvatske, u sjećanje na zločine počinjene u Prijedoru 1992. godine kada je ubijeno 3.173 civila, od čega najmanje 102 djece.
Na tribini je poručeno kako još ni danas vlasti bh. entiteta Republika Srpska ne dozvoljavaju Bošnjacima i Hrvatima obilježiti mjesta stradanja, izgradnjom spomenika u Prijedoru i na mjestu logora Omarska, Keraterm i Trnopolje, javlja Anadolija.
Zbog toga, Fikret Bačić, predstavnik roditelja stradale djece i inicijator izgradnje spomenika stradaloj djeci Prijedora, najavio je da će 31. maja podnijeti sudsku tužbu protiv aktuelnih vlasti u Prijedoru na čelu sa tamošnjim gradonačelnikom.
Bačić je kazao kako su se potpisi za izgradnju spomenika stradaloj djeci prikupili, no kako je gradonačelnik Prijedora ponudio svoju lokaciju koju roditelji ubijene djece nisu prihvatili.
Riječ je o pitanju koje još nije stavljeno na dnevni red gradske skupštine Prijedora, istaknuo je Bačić.
Hiljadu djece bez roditelja
Seida Karabašić, predsjednica Udruženja Prijedorčanki “Izvor”, kazala je kako je dosad pravomoćno osuđeno 37 pripadnika srpske paravojske za ove zločine.
Iza ubijenih je ostalo više od 1.000 maloljetne djece, koja sada većinom žive raseljena po svijetu, kazala je Karabašić koja je sa saradnicima od 2005. godine prikupila više od 800 fotografija iz prijeratnih policijskih kartoteka.
Istakla je kako je sada posjeta mjestima stradanja olakšana. Kazala je kako je važno podržati roditelje da barem dobiju spomenik, ako već nisu u mogućnosti nikad pronaći kosti svoje djece.
Srđan Šušnica, kulturolog i aktivista za ljudska prava iz Banja Luke, podržava nastojanje za izgradnju spomenika ubijenoj djeci Prijedora, što smatra institucionalnim priznanjem zločina u RS-u. Kazao je kako je upravo to jedna od zapreka tamošnjim vlastima za izgradnju spomenika.
No, ističe je kako zločini u Prijedoru i Sanskoj dolini pokazuju isplanirano etničko čišćenje tog prostora od nesrpskog stanovništva, što je nazvao tzv. planom “ram”.
“Oni su ubijani, zato što je ta teritorija trebala biti politički povezana od Knina do Beograda”, kazao je Šušnica.
Poručio je da bi spomenik žrtvama za političke vlasti značilo priznanje da je Republika Srpska izgrađena na zločinu.
Istakao je postojanje negacije genocida i ruganja žrtvama zločina na teritoriju RS-a.
Dodao je kako je potreban politički pritisak Zagreba, Beograda i međunarodne zajednice da bi se Bošnjaci i Hrvati mogli osjećati dobrodošli u općinama RS-a.
Mirsad Duratović, nestranački vijećnik Skupštine grada Prijedora, koji je 1992. godine sa 15 godina odveden u logor Omarska, pa u Manjaču te u Trnopolje, izgubio je brata, oca i druge bližnje članove porodice 1992. godine.
Tijela su im tada odvedena kamionom i pronađena pri iskapanjima u masovnoj grobnici Tomašica.
Duratović je povratnik iz Njemačke koji nastoji rasvijetliti zločine i pomoći uspostavljanju normalnog života u Prijedoru, kako sam kaže.
‘Nastavak etničkog čišćenja’
Ustvrdio je kako postoji institucionalna opstrukcija povratka i negiranje zločina, te kako se u institucijama vlasti nalaze oni koji su 1992. bili uključeni u paravojne aktivnosti.
“Sistem nastavlja etničko čišćenje terena na svaki način, osim na fizički”, poručio je Duratović koji je upoznao sa stanjem sve aktere međunarodne zajednice, no, kaže, niko ništa ne poduzima iako svi sve znaju.
Duratović je iznio sumnju kako su to indikacije da se potiho, iza pozornice, priprema sve veće podjela naroda i same BiH.
Na kraju tribine pušten je spot Ismeta Kurtovića sa pjesmom “Posljednje pismo iz Bišćana (Bijele trake)” za koju je tekst napisao Enes Kišević.
Manifestacija se održava 26., 28. i 31. maja u znak sjećanja na žrtve zločina čiji je ishod bio uklanjanje 94 posto Bošnjaka i Hrvata s područja općine Prijedor.
Izvor: Agencije
