ŽELIMO DA NAŠI RODITELJI ZNAJU DA ĆEMO POSTATI DOBRI LJUDI

Dvije nedjelje nakon ogromne tragedije u kojoj su u saobraćajnoj nesreći smrtno stradali bračni par Refik (42) i Denisa ( 39) Veletanlić tuga ne izlazi iz Prekosanja kod Novog Grada. U porodičnoj kući stradalih, donedavno punoj smijeha, sreće i radosti, planova za budućnost… sada se dva, preko noći odrasla mladića, njihovi sinovi Dženan (20) i Edis (18), bore da sami nastave dalje. Kažu imaju jedan drugog.

-Mi smo jedan za drugog tu i mi smo sad kao jedno. I uspjećemo sigurno- kaže tiho Dženan dok rukom miluje jednu od fotografija prerano izgubljenih roditelja. Priča da su se njih dvoje mnogo voljeli i njih naučili „ da se u životnim nedaćama uvijek nekako dočekaju na noge“.Strašno im nedostaju.
– Svako jutro se probudim i mislim da će se vratiti, da kasne, da će doći. To je osjećaj koji se ne može opisati. A onda kad malo dođem sebi znam da ih više nema. Ali znam da će uvijek paziti na nas i samo želim, da već kad su otišli, da znaju da ćemo uspjeti, da ćemo biti ljudi … Da budu ponosni na nas, jer ćemo pokazati kako su nas odgojili i kako su nas pripremili za život – kaže ozbiljno Dženan.
On predano brine o svom mlađem bratu Edisu koji pohađa četvrti razred Gimnazije u Novom Gradu. Dženan i radi, kao konobar, u jednom kafiću. Breme života spustilo se na njegova nejaka pleća. Jaka su i sjećanja na roditelje. Oca pamti kao vedrog, uvijek spremnog na šalu, nasmijanu majku koja je očevu šalu rado prihvatala. U sjećanjima je i očevo rano ustajanje, svako jutro loženje vatre, obavezno pripremanje doručka, majke koja je predano vodila brigu o njima. Imali su svu ljubav ovog svijeta koja je u samo jednu trenu nestala.
– Teško je, izgubili smo naše najveće oslonce i našu najveću podršku ali osjećam da sam dužan prema roditeljima da dignem glavu i da krenem dalje i da ja budem i otac i mati svom bratu, kao što će i on meni biti i da budemo podrška jedan drugom. – priča Dženan koji želi da ispuni želju roditelja. Da nastave dalje sa životom, da on i Edis završe školu, da idu naprijed… Kaže da su se u ovim nesrećnim trenucima mnogi našli blizu njih. Dosta ljudi zove, tu su i porodica, prijatelji, komšije, mnogi znani i neznani koji im žele pomoći. Svima su mnogo zahvalni.
– Ima još dobrih ljudi koji nas nisu ostavili same- zahvalan je Dženan koji od tragedije spava u očevoj i majčinoj sobi. I tu je Edis s njim. Kažu da su tu u toj sobi prepunoj uspomena najsigurniji.
Oni koji žele pomoći Edisu i Dženanu u ovim za njih preteškim trenucima sredstva mogu uplatiti na račune koji su otvoreni u Hypo Alpe –Adria banci ad Banjaluka na ime Edisa Veletanlića. Brojevi računa su 5520261649208697-BAM, potom 16492035 EUR i 16492043 USD

Mezarje na kojem su ukopani Refik i Denisa od porodične kuće Veletanlića udaljeno je tek nekih stotinjak metara. Dženan i Edis svaki dan prolaze pored njega. I na tom mjestu tuge opet se bude sjećanja.
-Majka nas je uvijek mazila, nekako više Edisa. A on je kao bio čvrst, nije dao do sebe, pa sam joj govorio „pa mama i ja sam ti sin, pa možeš malo i mene pomaziti.Ja sam veća maza od brata “. I uvijek je tu nekako bio smijeh-prisjeća se s nekom posebnom tugom Dženan.

avaz/infoprijedor.com