Bi gusto, bi 0-5! & Gost iz daleka !!

Pise: Ismet – Icha Tursic

Relativno glatka pobjeda protiv latvijaca iako je na poluvremenu jos uvijek bilo mjesta nervozi i sumnji u tri boda jer cinilo se da je rano iskljucenje bolje odgovaralo njima nego nama. Jednostavno, sa igracem manje latvijci su se mogli skoncetrisati na odbranu, imperativ napada je nestao i sve su snage bile preusmjerene u odbranu tih 0-0.

Misljenja sam da smo u prvom poluvremenu odradili ogroman dio posla i da su golovi u drugom bili upravo produkt igre iz prvog. Brze tranzicije s desne na lijevu stranu i nazad te centarsutevi su ucinili svoje, latvijci su bili zbijeni na 25-30 metara od svog gola skoro svih 45 minuta. Samo losi centarsutevi i nepreciznost u zavrsnici je ucililo da latvijci na pauzu odu sa za njih zadovoljavajucih 0-0.

Poslije kad smo ih naceli u drugom, vise nije bilo price, pali su skroz i poslije je samo bilo pitanje koliko ce biti natrpani. Njihova jedina sansa je bila da su uspjeli izdrzati barem do 70.minute, tada bi psiholoski pritisak sa prepunih tribina Skonto stadiona sigurno bio breme a ne podrska nasim igracima jer svi smo ocekivali pobjedu.

Sastav u kojem smo izasli je bio relativno ocekivan, samo sto je umjesto Zahirovica zaigrao Rahimic te umjesto Stevanovica Medunjanin tako da je Ibisevic gurnut malo vise u desno a Medunjanin u sredinu pored Rahimica stim sto su Pjanic i Medunjanin su mjenjali pozicije po potrebi

Odbrana na celu sa Begovicem nije imala puno posla ali i ono malo sto su imali djelovali su savrseno smireno i uigrano iako je kod jednog prekida bio nesporazum izmedju Mujdze i Begovica pa je to ujedno bila i najzrelija prilika domacih.

Pjanic na sredini je dikitrao tempo zajedno sa Medunjaninom, Rahimic je ubijao sve pokusaje latvijaca da razviju ikakve vrste kontranapada a rani presing koji smo igrali ucinio je da latvijci nisu bili u stanju da oko otvore i sva im se igra svodila na izbijanje lopte sto dalje od njihovog gola. Sto vise vracam film unazad shvatam koliko smo goropadni i strasni bili, protivniku stvarno nije bilo lako igrati protiv ovako raspolozenih ljiljana.

Navijanje? Ne znam sta bih rek’o. Puno nas je bilo ali brate tanko.. Prevelik je teferic napravljen oko utakmica ovakve vrste, izgubile su svoju draz. I ranije sam bio misljenja da mi je draza Moldavija sa 40 pravih nego Latvija sa 6000 svega i svacega. Da se razumijemo, drago mi je da je ogroman broj ljudi poceo da prati BiH ali sa 6000 navijaca to treba da grmi svih 90 minuta a ne samo sporadicno. Jos kada negdje u po tekme poce skandiranje Tifi i Senadu Hadzifejzovicu, to je bio odron..

Kako god, tri boda upisana, Slovacka je samu sebe diskvalifikovala gubitkom bodova u Lihtenstajnu tako da mi ukoliko pobjedimo Lihtenstajn i Litvaniju mozemo sebi priustiti dva poraza od slovaka a da nas ne prestignu. Dakle, baraz osiguran. Nije i ne smije nam to biti dovoljno, krajnja destinacija MORA biti Brazil!

NAPRIJED NAPRIJED LJILJANI!!!

——————————————————————————————————————-

GOST IZ DALEKA

Oko 6000 Bosanaca i Hercegovaca su bili svjedoci na licu mjesta prekjucerasnje pobjede u Rigi. Da bi dosli do Rige nerijetki su oni koji su promjenili 2-3 prevozna sredstva da bi dosli do ove prelijepe zemlje. Jedan od njih je prevalio ubjedljivo najdalji put da bi bodrio jednu nam jedinu. Njegovo ime je Dino Ceranic, 26-godisnjak iz Banjaluke koji je na utakmicu doputovao iz daleke Australije tacnije Sydneya.

Prije dvije nedelje je krenuo na ovaj daleki put, letio je iz Sydneya za London i onda iz Londona za Malmöa gdje je posjetio rodbinu i prijatelje da bi onda autobusom nastavio put za Stokholm odakle se ukrcao na brod za Rigu.

”Ovo mi je prvi put da putujem na neku od utakmica Bosne i Hercegovine ali definitivno ne i zadnji. Utisci su nevjerovatni, ranije sam dolazio u London da gledam moj omiljeni Arsenal ali atmosfera se ne moze porediti. Od prve minute kako sam se ukrcao na brodd o Stokholm pa sve do sad se jezim. Sve ono sto sam ranije gledao na Youtube i sve ono sto sam mislio da cu dozivjeti mi se ostvarilo, utakmicu sam pregledao sa suzama u ocima!”

Ovaj diplomirani enterijer-dizajner je zadnji put bio u Evropi prije osam godina.

”Australija je daleko i trebalo mi je jako puno planiranja i stednje da bih sebi mogao priustiti ovo putovanje ali nije mi zao ni sekunde. Uzivao sam od prve minute do zadnje. Volio bih ponovo doci u skorijoj buducnosti ali bice tesko to isplanirati i izvesti ali zato ukoliko se kvalifikujemo u Brazil i ukoliko bude zdravlje tamo definitivno dolazim da dam svoju podrsku jednoj nam jedinoj!”

Dino treba da bude uzor mnogima. Miran, skolovan, kulturan decko kojem srce kuca za BiH. Nadam se da cemo ovaj intervju ponoviti negdje na Copacabani iduceg ljeta.

NOGOLOPTA.COM