BOSANSKA SOBA PORODICE EJUPOVIĆ U HAMBARINAMA

Iftar u Bosanskoj sobi i to u našim Hambarinama. Moram istaći da je to neponovljiv osjećaj. Vratili smo se u vremena kada je ćasa bila sastavni dio naših trepeza, a znala je poslužiti i za šišanje djece.
Ma, zaista je teško nabrojati šta sve ima u kući jednog vrijednog i poštovanog džematlije Mataruškog Brda i njegove hanume koja ima zlatne ruke. U predivnom ambijentu, okružen starim namještajem, posuđem, raznim predmetima bez kojih se nekada nije mogla zamisliti svakodnevica, razgovaram sa Kadirom Ejupovićem, rođenim u Hambarinama koji vrijedno čuva uspomene na neka, teška ali i lijepa vremena.
Bez zastava, posebno onih BiH, nije se moglo. Ne zna čovjek u šta da pogleda. „Od 2018.godine ti ja opremam ovaj prostor i ovo čemu se mnogi dive, spasio sam da to ne završi na deponiji.
Ima tu stvari koje je još moj, otac rahmetli koristio kao rudar u Ljubiji“, priča nam Kadir, u komšiluku, među rodbinom i prijateljima, poznat i kao Kijo, dok se prisjeća oca Emina koji ga je odgojio da pošteno živi, čuva svoje i poštuje tuđe.
Supruga Emina je pripremila iftar i možete zamisliti kako je u tom ambijentu dočekati imama sa džamije u Hambarinama da označi kraj posta. Na sofri, starijoj od 80 godina, uz nezaboravan miris Ramazanija, uživa se u svakom momentu. U kući vrijednih i čestitih Ejupovića, mnogo nje ljubavi i poštovanja.
Kredenac, stara peć, ćilimi, šiljte, ponjave, ručno napravljeni stalak za djecu, pegla, mlin za kahvu, vezeni zar,… Radoznale oči nikako da stanu, ali Boga mi imaju šta i vidjeti.
U ovom mabijentu lako je početi razmišljati o nekadašnjim Ramazanima i postačima. Bože dragi, kako je to u Hambarinama i na Mataruškom Brdu bilo prije stotinu i više godine?
„Imam ti ja ovdje lampu koju je moj, rahmetli otac koristio u rudniku Ljubija još prije prelaska na površinski kop. Radio sam i ja kao rudar u Sloveniji, preživio strahote Keraterma i Trnopolja i vratio se na kućni prag jer tu se najbolje osjećam. Danas, samo kada moram odem u Holandiju gdje sam godinama živio i radio.
Ova soba u kojoj se nalazimo mi služi da odmorim oči i dušu. Imam ja još tu nekih planova. Želim da u ovom ćošku gdje je ovaj limeni šporet uskoro počnem praviti peć od zemlje koja je nekada bila u našim kućama. Dolaze ljudi da vide kako sam ja to uredio i budu prijatno iznenađeni“, ističe Ejupović. Kaže kako će i dalje raditi na prikupljanju svega što je nekada krasilo naše kuće i šalje poruku svima da čuvaju tradiciju i običaje naroda Mataruškog Brda.