Ovih dana u izdavaštvu Dobre knjige iz Sarajeva izišla je knjiga poezije, pod nazivom “Gravitacije” autora Omera Redžića. Ovo je njegov poetski prvijenac koji je ugledao svjetlost dana prije nekoliko dana. U narednom periodu uslijediće promocije, a zasada svi zainteresirani primjerke mogu nabaviti kod izdavača “Dobra knjiga” u Sarajevu, na trgu kod Patrije u Prijedoru, i u Medžlisu Prijedor.
…Prosto je. Ima mali trik: svaku pjesmu izgovoriš polako maglas. Kako zvuči tako joj je. Redžićeve pjevaju. To je fini blues, plodovi duboke tišine. Pjeva je netko ko puno zna, ne zna sve, ali i to zna. (Izvod iz predgovora)
Darko Cvijetić
Nimalo slučajno da se u Gravitacijama pjesnički subjekt pita sljedeće: “Hoće li biti dovoljno Abela za sve nerođene Kaine?” Time se želi naglasiti da su zla već dogođena, da se zla ponovljivo događaju “otkako je svijeta i vijeka”, prolaznost je, međutim, i dalje neumitna, budućnost nikoga ne čeka, pjesnikovo je da, miloševski kazano, pamti na način poetskoetičkog pristupa preostalim sastavinama čovjekova svijeta i očuvana života u njemu. Osobna i društvena iskustva valja, dakle, resocijalizirati, tj. valja ih gravitacijski uravnotežiti na način da ih se transformira u nove, humanističkije vrijednosti za vremena koja dolaze.
……
Iz tog je razloga Redžićev lirski subjekt zanesen prirodnim radostima i nepredvidivostima, zanesen, primjerice, duhom zrele jeseni i prostranstvima bosanskog ćilima, zanesen znakovitim ogledalima i krovovima, čuđenjem o uspaničenim dobima i o gradovima koji uporno šute, pa o sjećanjima na ljude koji su bremenili važna životna iskustva i o ustima koja se nevoljko dotiču priče o ratu i zlu u vrijeme rata, nadnesen je nad onima koji su bili žrtve i koji su bili saučenici u zlu, govori potom o grijehu i drami čovjekove savjesti, sve se u Redžićevim Gravitacijama skladno prelijeva iz jedne pjesničke slike u drugu pjesničku sliku na način da uvijek postoji snažna mozaična veza između onoga što prepoznajemo kao jasnu psihološku i biofiziološku gravitacijsku uvjetovanost. Tako, bez zdrave gravitacijske pozicioniranosti i osjećaja za osobnu i zajedničku, Bogom darovanu ravnotežu život je neizvjesno lebdenje u “svemu” i u “ničemu”.
Izvod iz pogovora Hadžema Hajdarevića, predsjednika društva pisaca Bosne i Hercegovine
