Budimo Humani, Društvo, Kultura, Šehidsko, Sjećanja, Život

Pozivamo vas da zajedno izgradimo spomen obilježje našim šehidima

Dragi naši Hambarištani, drage majke, očevi, praunuci naših šehida…Dragi Bosanci i Hercegovci u Bosni, i širom planete, draga braćo u vjeri, i svi dobri ljudi.

Sve skupa vas selamimo i pozdravljamo gdje god da se nalazite.Ovim putem vas sve pozivamo da učinite hajr-dobro djelo, i upišete svoje ime i ime svojih šehida, roditelja, braće i sestara u „trajni hak“, a naše drage šehide da ostavimo za sva vremena, u vremenu i prostoru, kako dolikuje.

Pozivamo vas da zajedno izgradimo spomen obilježje našim šehidima, da zajedno izgradimo Šehidsko turbe koje će našoj djeci, unucima, praunucima i svim sljedećim generacijama biti putokaz za budućnost, da ne zalutaju u tamno zlo.Svjetionik koji će ih voditi na mjesto koje im ostavljamo u amanet.Mnogo naše djece, već i unučadi, rođeno je izvan domovine, ali svi, hvala Allahu, znaju ko su, odakle su i zbog čega nisu rođeni u domovini.Svi oni znaju, i većina ih je odgojena, gdje trebaju doći i dovesti svoju djecu.Na svima nama, koji smo preživjeli sve strahote rata i stradanja u našim Hambarinama, cijelom Brdu, Kozarcu, Prijedoru i cijeloj BiH, je zadatak da ne dozvolimo da se sve to zaboravi.Kultura sjećanja je noviji pojam koji se počeo koristiti u raznim udruženjima i organizacijama.Kultura je bonton, kodeks ponašanja i ophođenja prema ljudima, stvarima, tradiciji i raznim segmentima života.Sada se sve to želi upakovati u neke kulturne događaje, sjećanje, obilježavanje i slično.

Da je bilo kulture ne bi bilo rata, a ako ćemo govoriti istinu to nije bio rat nego ubijanje djece, žena, staraca, invalida u kućama, avlijama, poljima, njivama i logorima.Moralna, vjerska i, povrh svega, ljudska obaveza prema našim šehidima, našoj djeci i svim sljedećim generacijama jeste da ne dozvolimo da se zaborave i ne obilježe mezarja i sva mjesta stradanja naših najmilijih.Mjesta stradanja moraju i trebaju postati historijski spomenici žrtava fašizma i zločina nad nedužnim civilima.Moraju da budu mjesta podsjećanja na stradanje i opomena da se nikad i nikome ne dogodi ono što se dogodilo nama.

Spomen obilježje uz bijele nišane u vječnoj tišini će pričati priču o vremenu zla (ne)ljudi nad ljudima.Tišina je najglasniji govornik.Mnogo nas zna šta se dogodilo i šta smo sve preživjeli, te ko nije preživio 1992. godinu.Decenijama, pa i danas, se to zlo želi sakriti.Ponovo smo izloženi teroru, svakodnevnoj mržnji, netoleranciji, vrijeđanju, prijetnjama i provokacijama.

U našim Hambarinama ubijene su, na pravdi Boga, 327 osoba, ljudska bića.Kada napišemo 327 neko to čita kao broj, neko kao statički podatak, a nažalost su to, silom i na najbrutalniji način, ugašena života.Broj 327 je zbir koji kada sa njega obrišemo krv, ugledamo zločin koji je izvan svakog ljudskog razuma i shvatanja.

Zločin koji su počinile naše komšije, radne i školske kolege, oni kojima smo vjerovali i smatrali ih prijateljima.Tad ugledamo da nisu birali ni način, ni sredstvo, ni starosnu dob, ni spol, ni bolesne, ni zdrave.Streljački vodovi i krvnici nisu poštedili ni djecu, ni starce, ni starice ni očeve, ni njihove sinove.

U krvavom pohodu, svjesno i bezdušno, su ubili dvanaestoro djece.Malena Emira imala je samo 5 godina, a ostala djeca su bila u starosti od 15, 16, 17 godina.Ubili su starce i starice u starosti od 84 godine.Ubili su bezdušno 19 žena.Ubili su nepokretne i bolesne osobe.Uništili su i ubili cijele porodice, od kojih je jedna i porodica Čaušević gdje je ubijeno 45 članova.Hrabro i odvažno ubili su goloruke sinove majkama i očevima.Čaušević Mini 4 sina i unuka, Rasimu Kardumoviću 4 sina, Hasanu Kardumoviću 3 sina.Ubili su Čaušević Mustafu, njegovu suprugu Đemku i 3 sina, Ejupović Šerifu 3 sina, Ahmetu Džoliću 3 sina, Mehmedu Nasiću 3 sina, Mehi Žeriću 3 sina, Selimović Fehimu 3 sina.Ubili su Sakiba Ejupovića i 2 sina-Elvisa i maloljetnog Edisa.U krvavom pohodu uspjeli su da ubiju u 19 slučajeva očeve i sinove, a u 15 slučajeva su ubijena 2 brata.

Prije trideset godina niko od nas nije ni slutio kakvo nam se zlo sprema.Nismo vjerovali da bez ikakvog razloga mogu (ne)ljudi da ubijaju djecu, žene, starce, starice, obične ljude u njihovim avlijama i kućama.Tad nismo mogli da sačuvamo, spasimo i zaštitimo naše najmilije.Oživjeti ih ne možemo, ali možemo i moramo za sva vremena zaštititi i sačuvati od zaborava i cijelom svijetu predočiti istinu šta nam se dogodilo.Svjesni smo da nam se, ako dozvolimo, ponovo može isto dogoditi.

Sada je do nas…Danas smo mi, naša djeca i unučadi, hvala Allahu, spremni da se borimo protiv svakog zla, zaborava i laži.Naše oružje je obrazovanje, um, tolerancija i istina.U našoj borbi rušit ćemo laž, a graditi čuvare istine.

Zato vas sve pozivamo da svojim prilozima, radom, angažovanjem i svim drugim sredstvima i načinima budete dio historije.Naše drage šehide ne možemo oživjeti, ali možemo i moramo ih, čak i mrtve, sačuvati u srcu, duši, vremenu i prostoru.

Kako uplatiti donaciju?

Koordinatori projekta:

Saud Begović – Hambarine
saud_bey@hotmail.com

Damir Habibović– Njemačka
damir02@live.de

Elvedin Pađan – Švedska
MojPrijedor@hotmail.com
(U Švedskoj moguća uplata i preko Swish. Javite se Elvedinu za dalje upute vezane za Swish)

Admir Ejupović – USA/Kanada
adobih2000@yahoo.com

Nizam Sikirić – USA
nizamstl@hotmail.com

Jasmina Cerić – USA
Gofundme

Preko džematskog odbora Hambarine
Blagajnik Derviš Čikotić
065695261

Uplate se mogu uraditi i preko HO Humano Brdo 2010
Uplate Putem žiro-računa
 Humano Brdo
Banka : Oberbank Traun
IBAN: AT 901500300761068915
BIC/Swift: OBKLAT2L

Pay Pal: humano.brdo@live.at
Svrha: Turbe Hambarine

Javite nam se na gore navedene mejl adrese ili putem Messengera.

Fondacija za održavanje Šehidskih mezarluka-Hambarine